biby

Zašto volim biby...?

Zato što posjeduje: Jednostavnost

Volim njezin: Stil i prepoznatljivost

Volim u odvažnost da bude svoja: Moja metafora duhovnosti

Volim što razumije ono temeljno u svakom čovjeku:  U nama

Da se ova spika ne bi pretvorila u lamentiranje, pustit ću nju da malo progovori...　

Ona to radi puno bolje od mene...

Kad biby piše... isprika...

nekoliko sitnica o biby...

1) sve što sam do sada napisala puno otkriva o meni.

1a) sve to zapravo ništa ne otkriva o meni.
(ovisi kako tko vidi, prepoznaje, upoznaje...)

2) jednostavna sam, ugodna, zgodna, lijepa, sretna, pametna, nježna, dobra...

2a) komplicirana sam, neugodna, nezgodna, ružna, tužna, glupa, zločesta...
(ovisi kako tko gleda, ja sam samo ogledalo...)

3) prijatelji me zovu bibi, didi ili vedrana.

3a) ništa od svega toga nema veze sa mojim pravim imenom.
(ne znam zašto, jer mom pravom imenu ništa ne fali, ali mi jednako kako god me zvali, ja se uvijek nekako odazovem...)

4) ne šminkam se, ne nosim baš nikakav nakit. ne skupljam predmete bilo koje vrste.. čak i pročitane knjige proslijedim dalje.... volim čiste prostore, bijele zidove, velike prozore. u mom stanu nema puno ukrasa, nema zavjesa, stolnjaka, tepiha... 3 slike, 2 skulpture. dosta.

4a) na prvi pogled se skoro ni ne primjeti sve navedeno pod 4) , valjda zbog visokih potpetica koje me lupkanjem najavljuju izdaleka, ili zbog parfema koji koristim ili zbog mog osmijeha i smijeha.... prostor mi ipak krase skromne i zahvalne orhideje svojim predivnim cvijetovima... o njima se rado brinem, kao i o ostalim biljkama...

(e sad, jesam li lijena ili se radije bavim drugim stvarima, nego brisanjem prašine sa nepotrebnih stvari i skidanjem šminke... dosta o tome.)

5) osim što ne jedem meso, ne uživam ni u čokoladi, ni u kolačima, pa ne jedem ni to... jednostavno, ne ide mi... nije gušt pa mi ne treba.

5a) ni vino mi nije potrebno, ali to je jedina opcija konzumiranja alkohola koja mi u ugodnom društvu predstavlja užitak... ipak rijetko jer jedine vrste vina koje pijem su pravi raritet, a osim toga uglavnom vozim, onda ionako ne pijem.

(vidi mene, što koga zanima što i da li ja ovo ili ono... a eto dobila sam zadatak pisati malo o sebi, pa mi sve što pišem sada ispada nekako glupo... )

hvala...

jesam li rekla hvala... ako jesam, onda sam to ja...

jesam li ovim rekla nešto bitno o sebi... kako god... u mene ima svega i ja nemam ništa protiv ničeg... rekla bi biby...

Pogledaj...

ti stalno djeluješ...

Trenutak tvog nastanka bio je radost.
U samom početku tvog rasta, vjerojatno nisi bio primjetan, ali djelovao jesi. Još onda. Kad si zaustavio mjesečni ciklus majke. Kad su te "otkrili", moguće je da si izazvao stresne trenutke. Ali nakon toga, opet - radost. "Novi život se rađa..."

Kasnije si susretao puno različitih ljudi. I nisi uvijek bio dobar, ljubazan, ugodan... Tvoje djelovanje na njih bilo je možda: "Takav ne želim biti!" Nekom strancu na ulici uputio si osmijeh. On je zapazio: "Ima još simpatičnih ljudi..." I moguće je da ga tvoj osmijeh razveselio.

Obavljao si svoje poslove, uredno izvršavao svoje zadatke. Time si sudjelovao u stvaranju očekivanog reda i mira. Ali i "neljudskost", ukoliko ti je pri tome nedostajala životna radost i zadovoljstvo. Ako si pak bio ispunjen njima, vjerojatno je i onaj "najteži posao" za tebe bio lak. Iz tebe je isijavala snaga i ohrabrenje.

Tvoja ignorancija je također djelovala na druge. Netko te osjetio kao bezosjećajnog ili hladnokrvnog.

Kako ispunjavaš svoje dane, stvar je tvoje odluke. Ako žališ za propuštenim prilikama, djeluješ svojim nezadovoljstvom. Zar nisi upravo ti, taj koji je upravo tako odabrao?

Ukoliko smatraš da je netko drugi odgovoran, onda je tvoje djelovanje, prepuštanje da netko izvan tebe ima moć nad tvojim životom.

Kako si se nosio s bolnim iskustvima? Ako je bio kriv Bog ili svijet, onda je tvoje djelovanje bilo patnja. Ili si osjećao: "Da, boli, ali i to je dio mog puta i proći će..." Onda je tvoje djelovanje bilo blagoslov.

Ako si bio svjestan sebe, onda nisi imao poteškoće u prihvaćanju odluka drugih ljudi. Tada si djelovao razumno i pun poštovanja. Ukoliko si se "bojao za druge" , djelovao si nedostatkom povjerenja u njih i njihov odabir. Jesi li svoje strahove upotrijebio kao kočnice, tamo gdje je trebalo i gdje nije trebalo. Ili si one strahove koji bi onemogućavali druge, jednostavno zadržao za sebe i pustio da nestanu. Onda je tvoje djelovanje bilo sloboda. Pogledaj, jesi li, gdje si, kako si...sada.

Tvoje unutarnje zadovoljstvo, ljubav, radost je od neprocjenjive vrijednosti. Tvoje djelovanje na ostale ljude? Oni koji te sretnu, uzvratit će ti sjajem u očima, ako te prepoznaju. Ne, sigurno se neće svi ogrijati tvojom toplinom. I sigurno neće svi uzvratiti zagrljajem. Ali to nije bitno. Bitno je da znaš, da u svakom trenutku svog bivanja, ti djeluješ... Htio ti to ili ne....

Šta dodati na ovo...?

Šta dodati na bilo koji njezin članak...?

Osim da mi je sve što napiše užitak pročitati...

I što ne želim da prestane pisati...

Njoj bih predložila pisanje romana i to ne toliko fabule, koliko zbog psihološke potke i poruke u takvom romanu koji bi se ona odlučila napisati...

Irida