Hajde da vas malo nasmijem...!
Sada, s vremenskim odmakom se mogu na to i sama nasmijati...
U vrijeme kad se to događalo, moram priznati da me zaboljelo....
Negdje pred kraj prve godine našeg javnog rada, do mene dopru glasine o drskim izjavama jedne naše vrlo samouvjerene autorice, koja je usput uglavnom sve svoje tekstove copypejstala, ovog tipa (ticalo se cijele redakcije):
"Ah, šta mi mogu..,
one su ionako
tri obične babuskare..,
nemaju one pojma...
itd...itd...itd..."
Iskreno, iako volim misliti da sam operirana od svake taštine, te riječi su me zaboljele...
Zaboljele su me jer smo još uvijek tehnički nedovršeni, bez novaca za investiranje, doslovno magijali da opstanemo i da se razvijamo...
Skakutala je ona hiperaktivno i kompulzivno po ovim našim magičnim plavim livadama, bila svakom loncu poklopac, komentirala sve i svakoga, uglavnom bez da je i pročitala ono što komentira i nitko je nije smetao, a ni ona se nije pitala kako ovo mjesto opstaje, valjda je mislila da je magicus nekakav Perpetum mobille...
Mi smo samo, na sve načine pokušavali doživjeti barem prvi rođendan portala...
Razmišljala sam što napraviti, a da ne napravim od buhe slona...
Kako joj dati do znanja da u redakciji znamo šta ona izvodi na jedan prihvatljiv način, bez javnog prokazivanja...?
I znate šta odluka je sijevnula munjevito ...
Registrirala sam se točno 17. 02.2009. kao babuskara...
Bio je to protest, ali tim činom je nestala moja povrijeđenost...
No, nakon toga su prestale i kuloarske priče tog tipa...
Ili je dotična postala samo malo opreznija i pazila pred kim što priča...
Kakogod, ispalo je da se s njezinom porugom mogu nositi, a da je ne napadnem...
Eto tako...
"Zovite me kako hoćete, zovite me i loncem, samo me nemojte razbiti...!"
Usput, svi koji su pročitali moju osobnu povjest broja 13 znaju da imam dva rođendana, jedan službeni u dokumentima i drugi stvarni koji se nikad ne spominje...
E taj stvarni je u kalendaru rođendana dobila babuskara....
Irida
bglavac
