AKRAP | 6.11.2011 10:24h
AKRAP (35)
Profil autora: AKRAP
Nema dodatnih podataka u profilu korisnika.
Iako je njegov profil prazan, on je jedno veliko i vrlo ugodno iznenađenje i osvježenje na magicusu...
Čak bih se usudila i nakon ovako kratkog vremena ustvrditi da on ima sasvim zreo i prepoznatljiv pjesnički profil da mu drugo i ne treba...zasada...
Neću posebno nabrajati naslove, jer AKRAPA treba čitati...
Njegova poezija je proživljena...
To je ona vrsta poezije za koju ja kažem da se piše vlastitom krvlju i plaća vlastitim životom...
Ima nešto Kamov-skog u njemu, u njegovom stilu i izrazu...
Ima tu i tragova A.B.Šimića, S.S.Kranjčevića, Tina Ujevića...
Ma neću nabrajati možebitne uzore, više je to poetska srodnost koju možda samo ja uočavam...
Drago mi je da je AKRAP dolutao u našu malu plavu galaksiju...
Nije važno,kao i ostali pušim u ime raka, I nalazim razlog za svaki svoj neuspjeh, Bilo bi lijepo kad bi bilo, mada i bolje ne bi škodilo, stoga daj nam Bože svega, a svega najviše ..,
bolje se prizemljiti,
pa nebeski živjeti, biti plitak znači biti dobar plivač mutnih voda, nit se boji,nit mudro zbori, gazi guši, jači kvači, ko je niže taj i gmiže,
.........................
stoga daj nam Bože svega, a svega najviše..,
umjetnici divna kasta,
crtaju šipke i kamenje, iščamče moj novac, a na platnu svi siti i veseli, pjesnici veliki ispod zvijezda, sanjaju svijet za dvoje..
on i njegova draga…
uh koja slika a mi ostali druže, pa povedi i nas..,
da pjesma poteče,nešto kao:, djevice svijeta udružite se , drkadžije svijeta priključite se, a sad jedni drugima, gledajte u okice, dok muškarci curama miluju nogice, potom,djevojke dečkima miluju ramena, dečki su važni,zaboga, pa ovo su njihova vremena, i to traje..
ne predugo...
dakle, i dok dečki ne postanu važni, a kad su važni, tada su lažni, a kad su lažni, tada su snažni, a kad su snaži tada ih se bojim, jer postaju plitki..
a plitak znači dobar plivač mutnih voda, nit se boji nit mudro zbori…,
gazi, guši…
stoga daj nam Bože svega , a svega najviše....
Ptice pjevaju,
mravi radišni kao i obično, Priroda se hvali: vidi,kako sam lijepa, A ti …tko si? kuda si pošao?,
Tragam kao pseto,
po šupljoj duši, Njuh u vodi slabi, klanjam se suši.,
Kao luđak svemu okovanom se divim, U isto vrijeme se ubijam i želim da živim., U tlapnjama gradim bolji dom,
Jedini sam koji postoji,
a nemam nikog svog,
niti ,sam ikada imao
Pogodi tko sam?
Pogodi tko nisam?
Samo pogodi…,
Ne bojim se godina,
vremena ni promjena,
Lažno ostavljam mlađima svijet, Bogove sam prizivao, al svaki je imao svoj, vijek ..od svih, jednom sam ubio pravoga.,
Iznova i iznova gledam u nebo..
A u sebi licemjer doziva spas,
Mnogo je ugašenih života, Smrt se napokon smilovala na mene.. odnosno na vas..
A zanesenjak na trgu citira,
ljudima u prolazu:
Pjesma kao i čovjek-želi se razumjeti., Misao kao i vjetar-želi putovati., Riječ kao i duša-želi se u drugome utopliti.,
Kao oporuku,
njegove riječi upile su zidine pored, Kao i mnoge druge, izgovorene ljudima, ali i te će, riječi pronaći ušesa… nekada,netko i posluša što to govore Zidovi.
Naivnost je vrlina koju gubimo
Bože,okrečao sam obraze
ali oni ne prestaju tuči
htio sam položiti zakletvu na šutnju
ali oči,oči su progovorile
htio sam biti i netko drugi
al to perje odvjetri s mene
htio sam biti i Svoj
al kad vidjeh što sam!
zapitah se :tko sam?*
Bog je pjesnik(vjerujem u pjesmu)
Svi smo mi podjednako jadni i sami
Svi mislimo i očekujemo spas
Ali taj brod sudbine zauvijek je potonuo u nas
Treba sagraditi novi, Noa se neće spasiti.
Vjetrovi su jaki, kiše padaju, liju
Vrijeme divlja, smisao u kaosu je borba protiv sunca
Početi iznova, krenuti od utrobe, sve nanovo, sve od prve Riječi….
Ja vjerujem u čuda, Bog je pjesnik.
Oh molim te AKRAPE, ostani dosljedan i zanesen:
"
ljudima u prolazu:
Pjesma kao i čovjek-želi se razumjeti., Misao kao i vjetar-želi putovati., Riječ kao i duša-želi se u drugome utopliti., "
I ja vjerujem u čuda...
Dobrodošao AKRAPE u naš skromni, maleni dom...!
Irida
bglavac
