Živimo u vrlo tjeskobnom vremenu, u posvemašnjoj otuđenosti ljudi se sve lošije osjećaju, a skoro da je postao trend imati neku depresiju ili neke druge psihičke tegobe za koje je možda ipak potrebno potražiti pomoć. No, mnogi ne žele dobiti dijagnozu, postati dijagnoza, ne žele gutati sedative i antidepresive ili ih uzimaju na svoju ruku, a oboje je pogrešno.
Moderan način života uzima svoj danak, to znaju liječnici, psiholozi, psihijatri, svećenici, moji kolege savjetnici, a neke tjeskobne osobe se ne usude povjeriti nikom, s jedne strane da ne bi bili krivo shvaćeni i etiketirani, s druge strane, nemaju vremena, srame se, traže fizičke bolesti ili misle da su pod utjecajem uroka ili crne magije, čak im je to najprihvatljivije, jer su onda žrtve i nisu odgovorni za stanje u kojem se nalaze.
Postoji starinski način autoterapijskog pisanja dnevnika koji je ponešto drugačiji od standardnog vođenja dnevnika i stvarno ima terapijski učinak, pogotovo kod osoba koje se ustručavaju povjeriti bilo kome pa se zbog toga hrvu sa svojim psihičkim opterećenjima kako znaju i umiju.
Terapijski dnevnik je vaš najbolji prijatelj i terapeut. U njega zapisujete sve ono što vas muči, a nemožete to nikome reći. Važno je izvaditi boli iz srca i teške misli iz glave i staviti ih na papir, odmah ćete se lakše osjećate. Možete zapisano čitati unatrag po datumima, plakati nad vrlo bolnim zapisima bez svjedoka, što također donosi olakšanje. Terapijski dnevnik ne osuđuje, ne odaje vaše tajne i s njim nikada nećete postati predmet ogovaranja i tračeva.
Čitajući svoje dnevničke zapise možete procijeniti koliko napredujete i trebate li ipak potražiti stručnu pomoć.