Tragom wendinog članka: DAJTE PICI ŠANSU (skinuto sa bloga MILKA GRMUŠE)

Zanimljivo je koliko ste se nakačili na ovu temu. Broj komentara je blago rečeno simptomatičan. Reklo bi se: Civilizacija čulnosti. Ako nije orgastično i orgazmično, nije vrijedno spomena.

Radim s ljudima i svakodnevno gledam u lice ljudskih drama koje su posljedice orgastičnog i orgazmičkog prepuštanja strastima. Gdje su tu Ljubav, Poštovanje, Čast, Poštenje, Vjernost....ili ikoja druga vrlina?

Prošle godine sam izgubila četvoro ljudi u poodmakloj životnoj dobi (preko 85 g.), dvoje su mi bili prijatelji, dvoje su pripadali mojoj široj obitelji. Dakle, bila su to dva bračna para koja su bila vrlo različita među sobom.

Par koji je pripadao mojoj obitelji su bili obični, jednostavni ljudi koji su cijelii svoj jednostavni bračni život proživjeli zajedno. Stvorili su brojnu obitelj.

Par mojih prijatelja  je živio u prilično nekonvencionalnom braku. On je bio umjetnik i to vrlo svestran umjetnik, a ona njegova trajna inspiracija. Imali su dvoje djece i 4 unučadi.Proputovali doslovno cijeli svijet, ali je ona drugu polovicu braka živjela na relaciji London-Zagreb, dok je on sve rjeđe putovao. Bili su 60 godina u braku i grad Zagreb im je priredio veličanstvenu 60-godišnjicu. 

Ono što povezuje ova dva bračna para je to da je u oba slučaja umro prvo suprug, a samo  mjesec dana kasnije je umrla i supruga....u oba slučaja. Umjetnik je umro u Zagrebu, njegova supruga je umrla u Londonu.

U oba slučaja i tamo gdje se partneri za života nisu razdvajali (par koji je pripadao mojoj obitelji) i kod mojih prijatelja koji su svoj brak živjeli na, za njihovu generaciju, prilično nekonvencionalan način, prošlo je samo mjesec dana od smrti supruga do smrti supruge.

To je zagonetka. Upoznali su oni sve ljudske strasti, ali su oni gospodarili svojim strastima, a ne strasti njima. Partnerska odanost nikada nije bila dovedena u pitanje.

Generacijama koje mijenjaju partnere kao košulje iz orgazmičkih i orgastičkih razloga ovo može zvučati kao sladunjava priča, no iza ove priče su stvarni ljudi i stvarno proživljeni životi...

Morala sam ovo napisati, jer mi se stvarno čini da smo pobrkali lončiće...

Nemam ništa protiv orgazma i iskreno mislim da su oni koji ga nisu nikada doživjeli vrlo prikraćeni, ali ustoličiti orgazam kao fokus i cilj mi zvuči kao graditi kuću od krova....što će taj krov držati?