Iznenadna bliskost u izvanrednim uvjetima...
Nisam sigurna, ali mislim da je ovo negdje u KIjevu, odvojili smo se od grupe koja je bila pre-čudna, sastavljena od 30 ljudi plus vođe puta po Rusiji....
Pola grupe su činili radnici "Gorice", tvornice posuđa koji su svaki godišnji odmor putovali u neku drugu državu i s nama balavcima baš i nisu htjeli imati posla, jer pola grupe su bili uglavnom brucoši raznih fakulteta, kojima se posrećilo da kao maturanti dobiju besplatno nagradno putovanje u SSSR od Federalne Republike Hrvatske...
dio nas se prirodno grupirao i ludo smo se zabavljali koristeći svaku priliku da šmugnemo i umaknemo organiziranim obilascima....šteta što je zabava završila nakon povratka doma...nismo baš ostali povezani....svatko je krenuo svojim putem i životi nam se nisu ispreplitali...
na slici prepoznajem curu čiji fotoaparat je zabilježio ove trenutke, ali joj se nikako ne mogu sjetiti imena, zatim je tu danas proslavljena hrvatska glumica Nina Erak, čije kazališne predstave sam gledala i općenito pratila njezinu karijeru, ali nikada više nismo dobile priliku razgovarati o tom putovanje, nju i njezinu najbolju prijateljicu grli momak kojem se također ne sjećam imena, do Nine Erak je momak kojeg smo svi zvali Fisher i više ne znam zašto, da li zbog šaha ili nečeg drugog, on grli curu kojoj se također ne sjećam imena, kao ni brkatom momku koji čuči....
negdje na slikama imam i Božicu Brkan, nakon završenog studija smo radile u istoj firmi, ali u različitim sektorima i nikada se nismo susretale...ja sam na kraju desno na ovoj slici...jedina sam u grupi govorila Ruski, pa su me svuda vukli sa sobom, a meni nije smetalo....
Bili smo skupljeni iz cijele Hrvatske pa ne čudi što nismo ostali povezani...ili neki možda i jesu, ali ja to ne znam....znam samo da me moje ludo studentsko društvo ispratilo na to ludo putovanje i dočekalo na povratku...tako su se valjda i ostali, samo vratili svojim životima...
da nema ovih slika, jedva da bi se i sjetili da smo bili u Rusiji u vrijeme kada si za šaku žvakaćih guma, nekoliko pari najlonki, traperice, odijelo ili gitaru mogao dobiti ruski rublji za kraljevski provod, a sobarice su te molile da prodaš sve što imaš jer su ti prekopale prtljagu i točno znale što žele, naravno i taksisti su te vozali okolo i postavljali ti škakljiva politička pitanja, ali o tome drugom prilikom...