Komentar:
jako dobro napisano...u tvojim pričama sam primjetio(u ovim koje sam pročitao)..odnos pojedinca i društva,države i Boga..kao kad si ti u priči odlazila u libiju..roditelji nisu bili oduševljeni(dobro ti si pošla svojom voljom..bez knflikta sa državom)i tamo nailaziš na ljude toplog srca...ili u priči o jaminu i jasmini...i oni su odbačeni od države..i od čovjeka(oca i majke)ali ipak na kraju čovjek pomaže čovjeku..bezuvjetno..i to se urezuje u sječanje..da zaključim: kad je tvoj lik u priči naišao na staricu koja mu pomaže..i u rukama drži krunicu(koju starije žene..pa i moja baba..nikada ne ispuštaju iz ruku poslije 6 sati navečer..to mi je kao i djetetu ostala "razjašnjena zagonetka")on nije mogao naći objašnjenje za njenu dobrotu..vidio je sliku na zidu...čežnju za nekim ..sinom..ali nije vidio strah u njenim očima..pa je stoga svu njenu dobrotu i hrabrost morao pripisati vjerom u boga..ufanjem..dakle ima Ga..svugdje oko nas..lijep pozdrav ljubicica..hahah zaključak ispade najduži...:)))
Upisao:
Pripadajući članak: Jedne noći u veljači..