Kada se je čovjekova duša izdvojila iz zajednice, < koja je ograđena Božanskom Ljubavlju u koju ne mogu ući lopovi>, otišao je u svijet razdvojenosti, svijet otimača i dao im se na raspolaganje… to je svijet straha, … zato i diže ograde oko kuća, oko svojih djela, oko sebe, da ne bude pokraden …zbog svoje neslobode …

No, kad se vrati natrag u Ocean Božanske Ljubavi on napušta strah i ruši sve ograde… jer, više mu nitko ne može uzeti ono što on jest, a za propadne stvari i tako ne mari previše…

… i ako iz iskustva znam da mi nitko ne može uzeti ono - što Život zna da mi je još potrebno da životno živim Život u potpunoj radosti …