Komentar:
Postoji ona vrsta članaka i komentara koja nas ostavi bez riječi jer čini mi se da bih njima pokvarila ono što osjećam...doživljavam kroz napisanu riječ......
Napisati samo " prekrasno", dignuti palac, po mojem je premalo.... ...Ja za sobom često ostavljam tišinu u kojoj razmišljam........To je moja jeka. koja zna potrajati danima...U njoj se stvaraju moje kapi....
Pripadajući članak: Iz uredničkog kuta - Pre - Poznavanje...
Nama je možda dovoljno uživati u nečem dojmljivom u posvemašnjoj tišini...
No, kako će osoba koja nas je ostavila bez teksta ikada saznati da nas se dojmilio napisano i saopćeno, ako joj to na neki način ne kažemo i ne pokažemo...???
Dakle, pravo je pitanje da li je uopće dopustivo prešutjeti svoje divljenje ili možda indignaciju nečim što smo netom pročitali i što nas je možda ozarilo ili čak ozbiljno prodrmalo...???
Mišljeno vapi za životom...
Vapi da bude izgovoreno...
Vapi da bude napisano...
Izgovoreno vapi za slušanjem...
Napisano vapi da bude pročitano...
I sve te riječi; mišljene, izgovorene, napisane, traže svoj odjek u nama...
A jeka (eho) moraju biti ekvivalenti izvoru kojeg su zrcalni otisak...
Pokušavam reći da šutnja nije komentar...
Vaša urednica irida
bglavac
