Komentar:
Kad bocnemo u religiozno može da boli,
kad bocnemo u nacionalno može da boli,
kad bocnemo u ideološko može da boli,
kad bocnemo u nogometno može da boli.
Ali samo kada bocnemo u Meso onda krvari!
A mi jesmo krvavi?
Hoću reću da nema Virtuale jer sve ovo ipak stoji na Zemlji?
Upisao:
Pripadajući članak: Ne tražimo se u zapisanome
Obzirom da su riječi ipak možda najjače oružje, a virtuala je građevina složena od opeka riječi, mogla bih se složiti sa ovom konstatacijom bez ostatka...
Ako smo čvrsto na zemlji, ni virtuala nas ne može poljuljati...
Ako smo iščašeni iz stvarnosti, ni virtuala nas neće i ne može spasiti...
Na kraju i riječi su virtualne...
Izlaze iz naših maglovitih glava, a kad bi pokušali prekopati mozak da ih nađemo iznenadili bi se da nema skladišta iz kojeg izlijeću...
Ako je u tom smislu ljudski mozak virtualan i neuhvatljiv, onda je stvarno sve virtuala...
Ili virtuale uopće nema...
Ili virtuala samo postvaruje ono neuhvatljivo, kao što riječi postvaruju naše misli...
Uh, zavrtjet će mi se u glavi, primijetite da vrtoglavica i virtuala i nisu toliko različite riječi...
Vrtoglavica je ono kad se pomiješaju releji u glavi, pa se načas pogubimo u stvarnosti...
Da, možemo se izgubiti u virtuali, ali to nije nimalo drugačije od onoga kad se pogubimo u vlastitoj glavi...
Dakle, zbilja nema virtuale, sve je to na zemlji...
Vaša urednica irida
bglavac
edin.kecanovic
