VRIJEDNOST I LEGITIMNOST OSOBNOG ISKUSTVA

 

Potreba za sistemom nastaje zbog nedostatka cjelovitosti... Friedrich Nietzsche

 

Sve češće se sa raznih strana, iz religioznih zajednica, društvenoodgojnih institucija pa i od običnih ljudi čuje da individualizam jača i otežava pojedincu bez obzira na dob integraciju i socijalizaciju u društvo.

 

Ja mislim da samo društvo ima problema sa prihvaćanjem prava pojedinca da misli svojom glavom, da vjeruje vlastitom doživljaju stvarnosti oko sebe.Takvog „svojeglavog“ pojedinca je nemoguće kontrolirati, a društvene organizacije su zasnovane na pravilima i kontroli.

 

Svijet je sa svojim zastarjelim sustavom odgoja i obrazovanja nespreman za nove generacije neprilagođenih individualaca, koji se odbijaju uklopiti u postojeću shemu svijeta.Oni odbijaju vjerovati u ono što im drugi tvrde da treba vjerovati.

 

U Americi je već nekoliko generacija djece odraslo na lijekovima za hiperaktivnost, jer je njihova samosvijest tretirana kao poremećaj, a kako svijet sve kopira iz Amerike, to se raširilo i ostatkom razvijenog svijeta.Ne znam ništa o tome, ali mislim da djeca iz siromašnih zemalja Trećeg svijeta nisu žigosana sindromom hiperaktivnosti.

 

Samosvijest ili svjesnost sebe je iznjedrila i posebnu granu psihologije tzv. self psihologiju.

 

„U prirodi je svakog čovjeka željeti ili čak trebati osjećati se shvaćenim i prihvaćenim, dakle - voljenim. Iskustvo bivanja shvaćenim i prihvaćenim pojačava integraciju naše ličnosti - Selfa. Pomanjkanje takvog iskustva potiče fragmentaciju ličnosti koja opet izazva paniku, depresiju i druge probleme. Koristeći metode Self psihologije možemo naučiti kako da se ponovo osjetimo cjelovitima i ostvarimo svoje ambicije i ideale...“ Heinz Kohut

 

Pogledamo li anamnezu bilo kojeg bolesnika naići ćemo na početnu rečenicu: „ prema navodima pacijenta…..“ dakle pacijentov osjećaj nije vjerodostojan sve dok ga maratonske i iscrpljujuće pretrage ne potvrde. Ja pitam: tko može izmjeriti bol i prag izdržljivosti druge osobe, a da ne pogriješi?

 

Nema individualnosti bez cjelovitosti. Ako osoba nastoji ugoditi svima; roditeljima, učiteljima, šefovima, pertnerima ona mora živjeti ili igrati mnoštvo uloga, a to je siguran put u shizofreniju, koja jest u porastu u cijelom svijetu.

 

Ovih dana ponovo čitamo rasprave o tome hoće li Vatikan priznati ukazanja u Međugorju?  Nije važno šta vidjelice gledaju godinama, važno je šta autoriteti kažu da trebaju ili ne trebaju vidjeti.

 

Mistična iskustva u svim kulturama pojedinca koji ih doživi, ako ih odluči objaviti svijetu, stavljaju u izolaciju, pogotovo ako se to ne uklapa u aktualne svjetonazore. Mnogi mistici su nažalost završili odbačeni, proganjani, pa čak i u zatvorima, umobolnicama, a mnoge je mrak progutao.

 

Razumijem strah ljudi od onog što ne razumiju, ali nikada neću razumjeti kontorolore duša i njihovo uvjeravanje svim metodama (i ognjem i mačem), da pojedinac takvo šta nije mogao doživjeti…ili ako jest, onda je to halucinacija, krivovjerje, ludilo isl.

 

Tuđe iskustvo se može propitivati, analizirati, ali poricati ga i negirati je nešto najpogrešnije što se može dogoditi. To što ja nisam iskusila nešto što je iskusila osoba do mene, ne znači da to ne postoji. Isto tako ono što sam ja iskusila ne daje povod za sumnju nikome samo zato što se čini fantastično i nezamislivo.

 

Zato mislim da čovjeku koji se brine ne pomaže reći mu: Ne brini se!Treba ga pitati štaga brine da bi ga se izvelo iz stanja brige. Ustrašenom čovjeku ne pomaže sugestija: ne boj se. Treba saznati šta ga straši da bi mu se pomoglo da izađe iz zamke straha.

 

Projcirati svoja iskustva na drugu osobu ne pomaže. Doprijeti do njegovg iskustva i prihvatiti ga ma kako fantastično i nevjerojatno izgledalo je najviše umjeće i jedini način da se doista približimo drugom biću….

 

 

Budimo fer jedni prema drugima jer svi smo toliko različiti da je poštivanje svačije individualnosti uvjet međusobne podnošljivosti i suživota.....

Upravo ti, više od svih bića u svemiru, zaslužuješ svoju ljubav