Svi podaci su nađeni na internetu i svi izvori navedeni.....
Na našem portalu samo iza nekih nickova naslućujem imena, a neka i znam. Ne zamjerite što navodim samo neka, čestitam imendan svima!!!
» dada | 31.10.2008 13:27h
» dada28 | 14.10.2009 15:49h
» dada77 | 8.12.2008 17:19h
» dadag | 27.08.2009 16:00h
» DadanPadan | 25.05.2009 13:35h
» Dado | 31.10.2009 08:51h
» dafna | 25.02.2009 10:55h
» Dagda | 25.01.2009 21:06h
» daimon | 9.04.2008 21:13h
» daisy | 28.06.2009 22:04h
» dajan | 30.07.2008 00:16h
» dara | 7.05.2009 08:51h
» darinka19254 | 8.04.2009 15:01h
» dario | 24.04.2008 14:35h
» darko | 18.05.2008 06:56h
» darkodarko | 2.06.2009 17:03h
» DarkoV | 6.11.2008 15:35h
» Davor | 28.05.2008 22:57h
» dzorko | 20.02.2009 19:56h
» TOMENOMA | 23.06.2009 08:19h
» tomislav | 5.05.2008 15:43h
» Tomiy | 29.06.2009 14:56h
» tonic | 31.10.2008 18:57h
Značenje imena današnjih slavljenika:
Tomislav, Milan, Mimo, Miro, Mirko, navodno dolaze od starog imperativa tomi, tomiti - mučiti, zlostavljati i slava, prema portalu: http://www.ringeraja.hr/
Tomas je muško ime, koje u Hrvatskoj češće nalazimo među Hrvatima te rijeđe među Mađarima. Značenje imena dolazi od grčkog Thomas od sir. toma - blizanac. Tomas uopće nije rijetko ime i nalazi se među tisuću najčešćih muških imena u Hrvatskoj, gdje danas živi preko dvjesto osoba koje nose ovo ime. Slični oblici imena ili nadimci: Toko, Tole, Toma, Tome, Tomi, Tomo, Toman, Tomaš, Tomek, Tomica, Tomko, Tone, Toni, Tono, Tonko, Toša, Tošo, Tuna, Tune, Tuno, Tunica.
Nomen est omen
Najviše imenjaka nalazimo među osobama u dvadesetim godinama, a najmanje među osobama u pedesetim godinama. Najčešći horoskopski znak ovog imena je vaga, a kineskom horoskopu zmaj.
Popularnost imena u posljednjih 60 godina
Najviše osoba nazvanih Tomas rođeno je osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Gdje ima najviše?
Većina osoba koje se zovu Tomas žitelji su Zagreba (ukupno dvadesetak), Splita (manje od deset) te Osijeka (manje od deset). S obzirom na broj stanovnika, Tomas najčešće je ime među stanovnicima Lokvičića gdje se svaki dvjestoti stanovnik tako zove.
Davor je muško ime, gotovo u potpunosti hrvatsko. Značenje imena dolazi od starog uzvikom čuđenja, radosti, prijetnje i žalosti. Davor je vrlo popularno ime, među prvih sto muških imena u Hrvatskoj, gdje danas živi preko deset tisuća ovakih imenjaka. Slična imena i nadimci: Davorko, Dado, Dago, Dari, Daro, Darko, Dave, Davorin.
Najviše imenjaka nalazimo među osobama u tridesetim godinama, a najmanje među osobama u šezdesetim godinama. Najčešći horoskopski znak ovog imena je djevica, a kineskom horoskopu konj. Osobe s imenom Davor najviše vole tenis.
Najviše osoba nazvanih Davor rođeno je osamdesetih godina prošlog stoljeća.
|
|
|
http://www.imehrvatsko.net/Imena/Davor/tabid/4776/Default.aspx
Ovo je glavno značenje pojma Davor. Za boga rata iz slavenske mitologije, pogledajte Davor (mitologija). |
Davor je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Brodsko-posavskoj županiji.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Davor
Toma je i svetopisamsko ime jednog od dvanaestorice Isusovih apostola.
David je ime iz Svetog pisma Starog zavjeta, hebrejsko, a sama riječ izvorno znači ljubimac, ljubljeni, prijatelj.
http://www.kastav-crkva.com/imena.html#bozidar
Toma Becket
Toma Becket, poznat i kao Thomas Becket, (London oko 1118. - Canterbury 29. prosinca 1170.) bio je nadbiskup Canterburyja od 1162. do 1170. Ušao je u sukob s kraljem Henrikom II. braneći prava i povlastice Crkve. Ubili su ga kraljevi sljedbenici u kenterberijskoj katedrali. Katolička Crkva štuje ga kao sveca.
Toma Becket rođen je u Londonu između 1115. i 1120. godine, premda većina izvora spominje 21. prosinca 1118. kao datum njegova rođenja. Roditelji su mu pripadali gornjoj srednjoj klasi.
Kad je imao deset godina, počeo je s izučavanjem građanskog i kanonskog prava u Mertonovu prioratu u Engleskoj, te na kontinentu, u Parizu, Bologni i Auxerreu. Po povratku u Englesku, kenterberijski nadbiskup Teobald povjerio mu je izvođenje više važnih poslanja u Rim, te ga konačno imenovao arhiđakonom Canterburyja i prepoštom Beverlyja. Konačno je Becket, posredovanjem Teobaldovim, postao i lord kancelar kralja Henrika II.
Henrik je, poput svih engleskih vladara normanskog podrijetla, nastojao smanjiti povlastice klerika u svome kraljevstvu. U početku je Becket vjerno izvršavao kraljeve naloge, toliko da je počeo činiti dio kraljeve stalne pratnje, ne samo u službenim prigodama, nego i u razonodi.
Henrik II., dao je čak i svoga sina Henrika da bude odgajan u Becketovu domu.
18. travnja 1161. umire Teobald, a kaptol, koji je morao birati novog nadbiskupa, protiv volje svojih članova, pokorava se kraljevoj želi i bira Tomu Becketa novim nadbiskupom. Većina povjesničara slaže se da je Becket bezuspješno molio kralja da na tome ne inzistira, budući da on neće moći služiti dvojici gospodara. U svibnju je izabran za nadbiskupa, a posvećenje je bilo 3. lipnja 1162. U raskolu koji je tada dijelio Katoličku Crkvu, Becket je stao na stranu pape Aleksandra III. Slijedeći politiku ovog pape, zastupao je izuzeće Crkve od svake civilne jurisdikcije. Kralj je brzo reagirao, pa je sazvao klerike u Westminster (1. listopada 1163.), gdje je tražio njihovo odustajanje od takvih zahtjeva. Nadbiskup Toma ostao je čvrst u svome stavu, što je natjeralo kralja na kompromis. Time je konačno i završilo prijateljstvo dvojice ljudi.
Novu skupštinu Henrik je sazvao u Clarendonu 30. siječnja 1164., gdje je predstavio svoje zahtjeve formulirane u šesnaest konstitucija. Njima je tražio odustajanje od neovisnosti klerika i od njihove izravne veze s Rimom. Čini se da je uspio uvjeriti sve osim Becketa, koji je odbio potpisati Konstitucije. Stoga je Henrik odlučio pozvati Tomu pred Veliko vijeće u Northamptonu 8. listopada 1164., kako bi odgovorio na optužbe o preziranju kraljevske vlasti.
Becket se poziva na papu i 2. studenog 1164. odlazi u dobrovoljno izgnanstvo u Francusku.
Potaknut kompromisom između pape Aleksandra III. i Henrika II., 1170. vraća se u Englesku. Ipak, odnosi između njega i kralja nisu se popravili, što završava upadom četvorice kraljevih vitezova u kenterberijsku katedralu 29. prosinca 1170. gdje ubijaju Tomu Becketa. Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim već 1173., a kralj Henrik II. ponizio se u javnoj pokori pred Becketovim grobom 12. srpnja 1174.