Josip nam danas između svih mudrosti donosi i jednu narodnu, bengalsku:

"ZELJA GRBAVCA – SPAVATI NA LEDJIMA".  

Bengalska poslovica

Ljudsko biće najčešće pati jer stvari i ljudi nisu onakvima kakvima ih je zamislio ili onakve kakve ih želi.

Isto tako najčešće uzroke svoje patnje traži izvan sebe, u drugima i slijedom toga, želi druge mijenjati.

No, jesu li drugi doista krivi što nisu onakvi kakvima ih želimo ili mi imamo nemoguće želje?

Često smo u svojoj želji da se umilimo drugima spremni na sve i svašta, čak i na to da se odreknemo sebe, a onda se ljutimo što ti drugi to ne cijene, no, jesu li oni od nas tražili to odricanje? I je li problem u njima ili mi poput grbavca ne možemo spavati na leđima zbog vlastite grbe, tj. zbog nečega što je u nama i dio nas...?