Vatre i "fast food" moga djetinjstva....

Volim pečene kukuruze, onako vruće sa žara, ali volim i kuhane i samo posoljene, iako danas i s tim izvode kerefeke pa dodaju, te putar, te razne vrste sireva itd...

Tko u djetinjstvu nauči zapaliti vatru na pljusku, s mokrim granjem, može naučiti sve....

Ljekovita je kukuruzna svila, za razne muške i ženske tegobe, čak i za neplodnost...

Kukuruzne klice, za sjajnu i zdravu kosu...

Žuti pigmenti su dobri za srce, antioksidansi iz kukuruza zaustavljaju rast tumora i spriječavaju nastanak novih tumora...

A pura ili palenta je opet "in" i pripremaju se prave delicije od kukuruznog brašna ili krupice....

 

Komušinom se punilo slamarice, jastuke ili se i dan-danas izrađuju  razni uporabni predmeti i ukrasi...

Klasura (suhe kukuruzne stapke) je služila kao stočna hrana, a tvrdi dio koji stoka nije pojela se zajedno s čokotinama ili čokotkama (srčika s koje se iskomilo zrno) i skupljenim granjem i drvenim otpadom koristila za vatru vani pod kotlom...

Dakle, kod kukuruza je sve iskoristivo i nema otpada, ne zovu ga bez razloga poljsko zlato...

Od zelene silaže za stočnu hranu do svega dosad nabrojanog, a mladi kukuruz u zrnu se sprema i kao zimnica, iako na tržištu prevladava konzervirani...