DUHOVNOST DOBA VODENJAKA
Ovisno o definiranju sideralnog i konstelacijskog Zodijaka postoje razne varijante početka doba Vodenjaka. Po nekima smo već debelo zagazili u to doba, dok po drugima trebamo čekati još petsto godina kako bi konstatirali da je prošlo doba Riba. Unatoč svih tih suprotstavljenih mišljenja, mislim da se s pravom može konstatirati kako se u mnogo čemu već osjeća prisutnost novih načina razmišljanja i pristupa stvarnosti koja nas okružuje. Razdoblje Riba bilo je obilježeno duhovnom praksom podređivanja Bogu i slijeđenja njegove volje. Na planu religije ta ista tema se manifestirala kroz pasivno uključivanje u veće religijske zajednice koje su odlučivale u ime mnoštva svojih sljedbenika. Poslušnost, poniznost, pokajanje, unutrašnje pročišćavanje, bile su samo neke od proklamiranih kvaliteta uzoritih vjernika. Vjerovanje u Boga bilo je ključna stavka prilikom procjenjivanja nivoa svjesnosti svakog tko je imao nakanu ostvariti realizaciju na duhovnom putu, a prosvjetljenje je doživljavano kao nagrada za dugotrajno prakticiranje određenih disciplina rada na sebi.
Pogledamo li poželjne karakteristike na duhovnom putu, lako ćemo uočiti da one astrološki gledano pripadaju znaku Djevice koji se nalazi nasuprot znaka Riba. Unutar nekih ezoterijskih škola koje prakticiraju astrologiju naučava se kako je u pojedinom svjetskom razdoblju realizacija duhovnost uvijek obilježena znakom Zodijaka kojemu pripada to razdoblje, dok je put do tog ostvarenja određen nasuprotnim znakom. Gledajući na taj način proizlazi da će u sljedećem velikom razdoblju realizacija duhovnosti biti u skladu s principima Vodenjaka, a istovremeno će put do te realizacije biti onaj koji simbolizira znak Lava. Vodenjačka duhovnost zasigurno nije duhovnost podređivanja idealu i uklapanja u hijerarhijske religijske strukture. Ona se puno bolje slaže sa željom uspostavljanja direktnog kontakta s Bogom i djelovanja u slobodnim zajednicama ravnopravnih ljudi. Unutar okvira znaka Vodenjaka vrlo je teško zamisliti egzistiranje postojećih crkvi unutar kojih samo ekskluzivna elita ima pravo uvida u Božje zakonitosti.
Krajem dvadesetog stoljeća dašak nove duhovnosti se osjetio preko aktualizacije revitaliziranih gnostičkih učenja i skidanja anateme s prijašnjih heretičkih ideja. Posljedica toga je bilo sve snažnije uključivanje duhovnosti u društveni kontekst. Širom svijeta ljudi sve više počinju raskrinkavati načine manipuliranja kolektivnom sviješću i inzistirati na istinskom življenju duhovnih vrijednosti. U svojoj suštini znak Vodenjaka povezan je s mitološkom temom bogova otpadnika koji krše pravila ponašanja i pomažu ljudima u njihovim pokušajima da steknu uskraćenu im slobodu. Nama najbliži ovakav mit je onaj o Prometeju koji zbog svoje sklonosti spram ljudi biva višestruko kažnjavan i na kraju ostaje prikovan za stijenu. Zanimljivo je da njega spašava upravo ljudsko biće (Heraklo) i time mu pruža priliku ponovnog povratka na nebo. Heraklo kao solarni junak u potpunosti je usklađen sa znakom Lava, novim duhovnim putom kojime bi trebalo ići čovječanstvo u svrhu svog ispunjenja. Lav je znak snage i kreativnog izražavanja koje se manifestira kroz nesputan odnos sa stvarnošću koja nas okružuje. On je ujedno kraljevski znak koji nema nikakve veze sa služenjem i osjećajem nesavršenosti koji simboliziraju Djevicu. Izgleda da dolaze vremena u kojima će ljudi shvatiti svoje istinske vrijednosti i na taj način doći u priliku uspostaviti ravnopravan odnos s bogovima. Od takvog preokreta će najvjerojatnije imati korist i bogovi i ljudi.
bglavac
