Neka su nam jutra vedrija, neki su trenuci radosniji, bez razloga i bez imalo zasluga za to - to je Milost

Dok se još zima i proljeće međusobno otimaju za prevlast počne cvijeće polako bojiti prirodu i našu stvarnost i upravo te mrljice boja nas trgnu iz duge učmalosti...

Primijetila sam da se nekim čudom otvaraju cvjetovi nježnih boja, bijela, žuta, ružičasta i sve nježne nijanse ljubičaste (visibabe, jaglaci, šafrani, maslačci u travi)... 

Svi su uvjereni da nježnije boje označavaju emotivnu krhkost, ranjivost, hipersenzibilnost, a eto, u prirodi baš one prve počnu prkositi zimskoj studeni i to me fascinira...

Jarke boje cvjetaju na snažnom suncu puno toplijeg vremena...

Priroda je čudesna...