Naradila sam se već od samog buđenja...lijeva strana lica mi je još vrela iako mi se čini da se oteklina smanjuje...antibiotici će valjda svoje napraviti...bol mi još uvijek rastura glavu i suvislo razmišljanje...kako uvijek nastojim sama sebi razjasniti pozadinu reakcija vlastitog tijela i ovaj put to činim...deformirani lijevi obraz me tjera na to...pošto se radi o licu koje je otvorena osobna karta koju pokazujemo svijetu, moram zaključiti da je u pozadini strah od gubljenja obraza, časti, posljedica nekog poniženja i podcjenjivanja, nečiji pokušaj razbijanja mog integriteta sa sebičnim ciljevima da se time okoristi...jasno znam o čemu se radi...reagirala sam odmah, ali tjelesna reakcija je bila neizbježna...i nije to bila jedna situacija...ulančao se cijeli niz...samo je ova zadnja bila ona jedna previše...ništa zato...bol je dobra...bol nas štiti i upozorava...ona nas poučava, čini nas plemenitima...i čini nas dobrima prema sebi kad se svijet okrene protiv nas... 

sad jurim knjigovođi...čuvajte ovaj naš plavi dom...!

Vaša urednica

Irida