Osamljeno žensko srce je najlakša meta na svijetu.

Za početak ću vam ispričati tek jednu priču u nizu. Iako će vam priča zvučati nevjerojatno, ona se doista dogodila...

Žena me je nazvala plačući, rekla da zna već dugo za mene, da zna koliko košta savjetovanje, da nema doslovno šta jesti, da su joj život i egzistencija uništeni i da ima samo toliko-i-toliko novaca, da je i to na jedvite jade posudila, da više nema gdje ni posuđivati, da je susjedi i prijatelji hrane..., ali me moli da je svejedno primim.

Pitam je o čemu se radi, a ona samo kaže da joj je muž prije dva tjedna netragom nestao. Kažem joj da je to posao za policiju, ali ona inzistira na tome da je situacija jako složena i moli me da je primim.

Primila sam je i već pri prvom otvaranju karrata je pitala zašto ga zove mužem, kad nisuu vjenčani? On je uzdahnula i rekla: "Jesam li vam rekla da nije baš jednostavno, uostalom i on je mene zvao - moja žena - "

Između jecajaa je pričala i pričala. Sa zanimanjem sam odslušala njezinu priču koja je zvučala prilično irealno, obzirom da je preda mnom sjedila zrela žena, a ne neka naivna, neiskusna mlada djevojka.

Zaposlena, nakon kratkog neuspjelog braka živjela je sama, nevelik broj kratkotrajnih isto tako neuspjelih veza, vječni podstanar i kad se već pomirila s tim da će ostati sama, dogodio joj se ON, njezina fatalna ljubav. Obigravao je oko nje kako to nitko prije njega nije činio, obećavao brda i doline, ona se osjećala ushićeno i konačno željeno i voljeno. Nagovorio ju je da zajedno iznajme stan i ona je oduševljeno pristala. Podigla je kredit i kupila mu auto, a on ju je zauzvrat spremno, svako jutro vozio na posao. Doma ju je čekao skuhan ručak. Na pitanje zar on nije radio, ona kaže da je čekao neki veliki novac i da je po cijele dane telefonirao. Kupovao joj je sitne darove, njezinim novcem i to joj nije bilo nelogično, važno je bilo da je dobivala pažnju koju od nikoga, nikada prije nije dobila. Ona je plaćala najamninu stan, hranu, režije, oblačila sebe i njega iiii...bila sretna.

Kad je slupao auto, ušla je u novi kredit i kupila mu drugi auto. Jednput je nestao na mjesec dana, ali su njegove stvari bile u stanu, a on se kratko javio da ima posla oko onih novaca koje čeka i da ne zna kad će doći. Strpljivo ga je čekala i dočekala. Po povratku je opet bio mio i drag i stalno obigravao oko nje. Živjeli su tako oko 2,5 godine, no...prije dva tjedna je nestao netragom. Ujutro ju je normalno odvezao na posao, a kad se vratila s posla, u šoku je ustanovila da u stanu nema ni traga da je on tu ikada boravio. Nije zaborvio ni najmanju sitnicu koja bi bila dokaz da je on ikada tu živio. Naravno, odvezao je i auto, koji ona još uvijek otplaćuje. K meni je željela doći zato da vidi hoće li se on ikada vratiti i zato jer ju je juče nazvala neka žena, navodno iz Amerike, tvrdeći da je ona njegova zakonita žena i da se on uvijek vraća k njoj. Htjela je to provjeriti.

Ponovo otvaram karte, samo na njega; žena k'o u priči. Kažem joj da ju je "izmuzao" profesionalni zavodnik koji živi od žena i da to treba prijaviti policiji. Za navodni poziv iz Amerke se ispostavilo da "nasljednica" (nova žrtva) uvijek nazove prethodnicu i tvrdi da je on njezin. Silna njegova telefoniranja i povremena izbivanja su uvijek pripremanje "novog terena" i obrađivanje nove žrtve. Ona ga ga očajnički brani, ta oni su planirali vjenčanje...i nitko je nije tako volio...

Uzaludna su moja tumačenja da joj je govorio ono što je željela čuti i da je to skupo platila. Kažem joj da ga treba prestati tražiti ili da ode na policiju. Ona se brani da nema čime dokazati da je on ikada bio s njom, nema nijedne slike, nijedne njegove stvari. Pitam je bi li susjedi i prijatelji svjedočili, ali ona tek sada provali da se baš nisu s nikim družili dok su bili skupa, pametnjaković ju je totalno izolirao, odvojio od sviju i radio što jje htio.

Slijedi: Mi već četiri godine tražimo našeg nestalog sina....