Dogodillo mi se da mi u jednom danu, jedna za drugom dođu dvije osobe koje su nakupljene i već okamnjene emocionalne probleme pokušale riješiti "skidanjem uroka"...

Da odmah u početku razjasnim, Zlo nažalost postoji, ali niti je svaki problem u ljudskom životu nastao zbog uroka, niti se sve može rješavati skidanjem uroka...

Prva klijentica je bila žena srednjih godina, sva smušena i nesređena, ali je njezin slučaj zapravo bio posve benigan. Rekla mi je da je išla nekome po "magijski paket" prije nekih tri mjeseca, da je to masno platila i uredno nosi sa sobom, ali se ništa nije dogodilo. Njezina emocionalna kriza je dublja nego ikada. Zamolim je da mi pokaže taj čarobni paketić i ona stvarno izvadi zgužvani papirnati smotuljak koji sam ja pažljivo provjerila viskom, a onda ga oprezno razmotala. Na unutarnjoj strani papira su bile neke škrabotine koje su imitirale neki zapis, na zagonetnom jeziku koji ne postoji...nabrojat ću kompletan sadržaj tog smotuljka kao pouku lakovjernima:

- zdrobljena ljuska jaja

- osušene latice livadskog cvijeća

- osušeni i izmrvljeni listovi nekih biljaka

- prstohvat pijeska

- i kruna na kraju par listića izvađenih iz nekog paketa za osvježivanje prostora...iskreno ne znam šta je taj potpuri na kraju trebao značiti u toj naivnoj i smiješnoj mješavini. Njoj sam samo rekla da nije svatko magičar, samo zato što to tvrdi za sebe...

Rekla sam joj da taj paketić nema nikakvu snagu i da ga slobodno spali da je više ne opterećuje, otvorila njezinu situaciju i nažalost joj morala objasniti da je vrijeme da okonča svoju ljubavnu agoniju, jer već odavno nema elemenataa za spašavanje. Nema se šta spašavati i tu ne pomaže nikakvo čarobiranje...

Druga klijentica, sa sličnom problematikom je to pokušaala riješiti na nimalo bezazlen način. Bila je vidno uznemirena za mojim stolom, imala je čaak neku vrstu tika, naime, povremeno se trzala i osvrtala oko sebe, naoko bez razloga.

I ona je pokušala zadržati neodrživu vezu iako ju je bivši nedavno pozvao na vlastito vjenčanje s novom izabranicom. Poduzela je sve, pa i nemoguće. Pitam je što je to poduzela, a ona onervozno objašnjava da se poslužila magijom, da je bila kod nekoga i poslušala i napravila sve što je taj "čarobnjak" od nje tražio. Tražim je da mi ispriča šta je to ona sve činila, ona počinje drhtati, ali mi ipak nepovezano i isprekidano ispriča, kako je po njegovom naputku sačuvala svoju menstrualnu krv, pričekala mladi mjesec i u noći mladog mjeseca otišla na groblje, sa svježe iskopanog groba donijela grumen zemlje, pomiješala to sa svojom menstrualnom krvlju, dodala suhu tisovinu, sve to dobro umiješala, zapakirala u dečkov šal koji je kao slučajno ostao kod nje dok su još hodali i sve to zajedno zakopala. Od tada nema mira, ne jede, ne spava, ako kojim čudom i zaspi, ima noćne more. Iako je to trebalo vezati njih dvoje (ponovo), ona je upravo dobila njegovu pozivnicu za vjenčanje s drugom.

Moram priznati da sam naježena i preneražena slušala njezinu priču. Šta je sve netko spreman napraviti da prisilno veže objekt svoje žudnje za sebe..

Otvaram joj karte i nesmiljeno govorim istinu, da je ta njezina ljubavna priča gotova i da ju treba odbolovati i polako, korak po koraak kretati svojim putem, bez njega.

Obzirom da ju je čin koji je napravila psihički potuno destabilizirao i doveo do samog ruba sloma, rekla sam joj da taj čudovišni paket treba iskopati i baciti u rijeku, voda će rastvoriti tu smjesu na njezine sastavne dijelove i raskinuti taj prsten tjeskobe i straha, zbog tog čina.

Ona je samo uzdahnula i rekla: "Da, zavila sam sama sebe u crno..."

Naravno da sam joj preporučila i posjet psihijatru, jer joj je stručna pomoć u izvlačenju iz tog crnila bila nužna...

Slijedi: Mislim da moj otac zapravo nije moj otac...