O nasljedstvima i nasljeđivanju u mojoj praksi ima vrlo neobičnih priča. Svaka je na svoj način posebna. U ovom slučaju, nasljednik koji se bližio četrdesetoj se nestrpljivo vrpoljio na stolcu preko puta mene i sve nešto "izokola" propitkivao.

Otac mu je umro prije 2,5 godine negdje u Njemačkoj, ostalo je veliko imanje s kojim on ne zna šta bi, osim da ga proda bud-zašto, ali njega je kopkalo gdje je novac zarađen u Njemačkoj. Novcu ni traga, a znaju da je dobro zarađivao. Ljudi koji su radili s njegovim ocem su šuškali među sobom da je novac zakopao za života, negdje na imanju i kaže on, da je već na nekoliko mjesta kopao, pod orahom, pod trešnjom, pod kućnim pragom, ali nikako da ga nađe.

Sjetila sam se Kikaševog sina iz serije "Prosjaci i sinovi", koji je na sličan način prekopavao po kamenjaru.

Gospodinu "nemirnom" za mojim stolom kažem da je novac najteže tražiti, jer su na njemu tragovi mnogih ruku i prisustvo mnogih energija. Zato ga uopozorim da s rezervom uzme sve odgovore koji će iskrsnuti.

Raširene karte ne ukazuju na neko skriveno bogatstvo, pa pokušam s viskom, no visak ni ne trza na to pitanje. Objasnim mu da ne mogu potvrditi priče o skrivenom novcu i kao usput ga pitam, zašto ne obrađuje imanje, možda je u njemu skriveno to bogatstvo. On se brani da nije to za njega, ali da će svejedno još na nekim mjestima kopati i tražiti, jer su mu neki moji kolege rekli da novac jest zakopan negdje na imanju.

Nisam mogla sakriti ironiju: "Kopajte, samo kopajte..., možda tako prekopate cijelo imanje..., možda je vaš otac i želio da naučite kopati."

Slijedi: Do kad će ona tako....?