Samo mladost i neiskustvo mogu sebi dopustiti toliko drskosti i neotesanosti koliko sam ja toga dana doživjela od jednog običnog žutkljunca. Dan ranije je dogovorio savjetovanje i iako ja nikad ne znam tko mi dolazi, ako dolazi prvi put uspio me je naljutiti, što se meni rijetko dogodi. Nepokolebljivo vjerujem u dobro u čovjeku, ma koliko ranjena njegova duša bila.

Stajao je u pravoj mangupskoj pozi na sred moje radne sobe i odmah bahato i svadljivo počeo: "Vi to nemate pravo naplaćivati, to je Božji dar..."

Rekla sam mu da ako tako misli može se odmah okrenuti i otići tamao otkuda je i došao, ali on je baš imao potrebu taj dan s nekim se svađati pa je nastavio. Bio je pun ljutnje, gnjeva, pritajenog bijesa, što je jasno ukazivalo da neku vrstu pomoći svakaako treba.

Nadureno je sjeo za moj radni stol, bez poziva da sjedne svejednako prigovarajući. Lijepo mu objasnim da su Božji darovi nenaplativi jer im je nemoguće odrediti cijenu, ali da mu neću dopustiti da troši moje vrijeme besplatno, jer imam ja i drugog posla. Ako me je došao provocirati, onda je svakako na krivoj adresi.

Pitam ga je li žito u polju također Božji dar? On kolebljivo kaže: "Paaa...jest, valjda". Predložim mu da ode u prvu pekarnu, zatraži kruh i pekaru kaže da nema pravo naplaćivati Božje darove, ali neka bude spreman na posljedice koje time može izazvati.

Nakon toga pomirljivo kaže:" Dobro, platit ću vam, niste valjda mislili da neću", a ja ga pitam je li tako svadljiv i sa ostalim ljudima među kojima se kreće? Umjesto odgovora on grune pitanje: "Dobro, šta vi za mene možete napraviti?"

"Ništa", odgovorim mu ja čvrstim glasom, a on razrogači oči: "Pa zašto sam ja onda ovdje?" Ja sam neumoljiva: "E, to ćete mi morati sami reći, šta vas zapravo muči i što želite saznati?" On svadljivo niže svoja pitanja: "A zašto ne možete za mene ništa napraviti?" Strpljivo mu objašnjavam da nitko nema pravo intervenirati u nečijoj sudbini, pa ni ja, u sebi mislim da bi ga prije svega trebalo malo doodgojiti.

Dok se svađao sa mnom, oči su mu nemirno pretraživale moju radnu sobu, na kraju se primiri i postavi prvo pravo pitanje: "Ima prijatelja kojem je jasno dao do znanja da ga zanima više od prijateljstva, ali on ga stalno zavlači i njega zanima hoće li njih dvojica zajedno provesti Novu godinu? On je već na rubu od igrica toplo-hladno". U sebi mislim: "Udarila Vila na Alila - dohvatio se manipulator manipulativca", ali svejedno mu pružam špil tarota da ga promiješa.

Nakon prvog otvaranja karata mu kažem da njegov prijatelj već jest u vezi, što on potvrdi, ali njega zanima hoće li njih dvojica ikada biti u vezi, ima li nade za to? Mogu li ja njemu dati garanciju? Sada mu već nestrpljivo objašnjavam, da ja ne prodajem frižidere da bi dijelila garancije, na kraju kupac kupi robu s garancijom pa otkrije tvornički kvar. Kažem mu da općenito ima pogrešne stavove i da tako napadački i svađalački neće u životu ništa postići. Na kraju, razvoj tog prijateljstva će uvelike ovisiti i o njemu, a on vadi sliku i traži detekciju viskom. Visak mi skoro "istrči" iz ruke od siline vrtnje i strelovitog mijenjanja smjera vrtnje iz kružnog smjera u zrakastu (zvjezdastu) raspršenost. Kažem mu da su već pokušali nešto ostvariti pa je to neslavno završilo, a on opet zakipi ljutnjom i počne s proturječnim pitanjima visku, jer ga nijedan odgovor nije zadovoljio.

Objašnjavam mu da ne pokušava iznuditi željeni odgovor, jer će početi dobivati ironične odgovore. On će opet buntovno: "Zašto?" Ponovo sam pronašla svoje strpljenje i polako mu objasnima da se nijedan medij (visak, tarot, kristal) ne smije provocirati, kao ni ljude i da se jedno-te-isto pitanje u jednom danu smije postaviti samo jedanput, a o dobivenom odgovoru treba dobro razmisliti i po njemu postupiti.

Za divno čudo, platio je bez svađe, ali je na odlasku, samouvjereno i tvrdoglavo ustvrdio: "Mi ćemo za Novu godinu ipak biti skupa".

Ja sam samo rekla: "Sretno i javite mi kako je prošlo!"

Otišao je nezadovoljan, a nakon Nove godine me nazvao i samo pitao zar baš ništa nisam mogla napraviti da oni ipak budu zajedno?

Moj jedini komentar je bio: "Znači, ipak su i visak i karte pokazali pravo stanje stvari?!"

Slijedi: Ja nemam novaca...