Nazvala me sva usplahirena i pitala može li doći s prijateljicom. Rekla sam da to u većini slučajeva nije dobro, jer da ja moram imati mogućnost da slobodno kažem sve što se otvori. Ona me uvjerava da su njih dvije najbolje prijateljice i da ionako sve govore jedna drugoj. Ona se zove Marina, a prijateljica Katarina. Nevoljko pristanem.

U moju radnu sobu su ušle hihoćući se, no bilo je nekog nemira u tom hihotu. Pružam dvije čaše prema njima i usput pitam koja je Marina, a koja Katarina. One se zgledaju i uglas kažu: "To ćete nam vi reći"

Zbilja me ta rečenica tjera iz kože, suzbijem glasno negodovanje, pružim čašu crnki guste i očito neukrotive kose i kažem: "Izvolite Katarina", drugu pružim ženi kose pofarbane u mahagony-crveni ton, ali jednako jednako bujne i raskuštrane: "Izvolite Marina".

One se uozbilje, uzmu čaše i zbunjeno propentaju: "Kako ste znali". Kažem im da ne igraju sa mnom igrice, da to ne volim i da takve provjere ničemu ne služe. Bolje bi bilo da korisno upotrijebimo vrijeme na njihova pitanja.

Umjesto pitanja, započinju priču, stalno upadajući u riječ jedna drugoj. Uvijek dopustim klijentima da ispričaju svoju stranu priče, onako kako je oni vide i doživljavaju, a onda otvorim karte i provjerim tu priču. Vrlo često karte demantiraju priču ili pokažu koliko je to priča želje, a gdje je i kakva prava istina.

One imaju potrebu pričati i to je dobro. Obje su ratne udovice sa zavidno visokim braniteljskim mirovinama, imaju djecu, ali dobro im ide i nemaju se razloga žaliti. No, obje su u vezi sa oženjenim muškarcima, uvrtlogu strasti, sumnji i ljubomore. Ne žele one da se ti muškarci rastanu, jer se nisu spremne udajom odreći miravina i beneficija koje im je sudbina bacila u krilo, ali to ih ne priječi da budu bolesno ljubomorne.

Njihovo jedino pitanje glasi: "Varaju li ih njih njihovi ljubavnici sa svojim ženama?"

Gledam ih u nevjerici, glasno pitam: "Dobro, jeste li naivne ili se pravite naivne, šta mislite, na koji način održavaju svoje brakove? Ili mislite da su oženjeni totalnim glupačama? Za ovo vam ni ne trebam otvarati karte."

One gorljivo i temperamentno objašnjavaju kako se obojica zaklinju da nemaju ništa sa svojim ženama i da su u braku samo zbog djece. Kažem im da ne trebaju mene uvjeravati, da sebi trebaju neke stvari posložiti. One inzistiraju na otvaranju karata, no, dobiveni odgovori ih ljute. Ispada, po njima da ne lažu njihovi uspaljeni ljubavnici koji ne žele izgubiti slobodnu ispašu, nego karte.

Kažem im da im je bolje da na vrijeme progledaju i prihvate istinu da dijele svoje ljubavnike s njihovim ženama, jer ako budu previše rovarile izgubit će ih. No, one su same sebi neodoljive, na mene su ljute, no ja im objašnjavam da tarot ne govori ono što želimo čuti nego ono što je istina.

Od mene su otišle nezadovljne. Uvjerena sam da su posjetile još puno mojih kolega u potrazi za željenim odgovorima, a ne za istinom. Uvjerena sam i da su naišle na nekoga tko je spreman govoriti im ono što žele čuti i masno im to naplaćivati. Jer laži su slatki otrov o kojem je lako postati ovisan, pa se svako malo ide po još....

slijedi: ljubavni trokuti....iz trokuta u trokut...