Bilo je to sada već dosta davno. Izmijenile smo nekoliko mailova. Ona je maglovito pričala o svojim neuspjelim vezama, oželji za djetetom, smirenjem, vlastitim domom. Pošto sam joj napisala da u njezinom životu ne može biti promjena bez njezinog vlastitog angažmana, na kraju se ipak odlučila doći na savjetovanje.

Došla je osjetno nervozna. Izgledala je lijepo i pametno, pomalo neodredivih godina kako već izgledaju žene našeg vremena, pažljivo i dopadljivo, poprilično diskretno našminkana i namirisana. Odjevena kao uspješna poslovna žena i ta odjeća bi trebala biti zamijenjena nečim ležernijim da bi njezina ženstvenost došla do izražaja na pravi način. No, svejedno, izgledom ne bi trebala imati problema, ali već sam znala da ih ima.

Pretresamo našu prepisku i ja joj kažem da doklegod tako maglovito ovija ono što je muči, neće to moći ni riješiti. Ona sjedi za mojim radnim stolom, pognute glave, nervozno lomi prste i iznebuha kaže...

"Nikad se neću udati...!?"

U zraku je strepnja, sumnja, strah, razočarenje i ne znam je li to izjava ili pitanje.

Predložim joj da prvo otvaranje tarota napravimo općenito, bez konkretnog pitanja, nakon toga ćemo vidjeti što treba posebno otvarati i na koji način. Grč u njezinim ramenima popušta, ali špil koji joj dajem u ruke prilično nervozno miješa s isprikom da nije vješta s kartama. Blago joj objasnim da ne demonstrira vještinu miješanja karata, ali da trebam energije njezinih ruku da "razmjeste" karte u špilu, da bih dobila objektivno istinite i točne odgovore.

Čim sam počela otvarati generalno otvaranje, ukaže se brza trudnoća, a uskoro i brak. Kažem joj to, ona se ozari pa smrači...kaže mi da je u vezi s dečkom koji je 11 godina mlađi od nje, da je njegova obitelj protiv te veze i da veza nema šansi. Njoj biološki kalendar otkucava i sve više tone u beznađe.

Kažem joj da nije moj posao da je uvjeravam, nego da joj pravilno protumačim ono što se otvorilo. Sumnjičavo me gleda tvrdeći da njegovi nikada neće prihvatiti taj brak....Samo sam jo rekla da Sudbina ne gleda u kalendar i da se ona ne udaje za njegovu obitelj nego za njega....Možda će odnose s njegovom obitelji dugo izgrađivati i da tu ne očekuje čuda preko noći....ljudi teško mijenjaju stavove i teško se rješavaju predrasuda...

Dugo smo razgovarale o još "tisuću" stvari i nedoumica...do kraja savjetovanja je bila posve opuštena...ipak je od mene otišla sa sumnjom i nevjericom...

Za otprilike 3 mjeseca me nazvala i raspamećena od veselja mi rekla da je trudna i da su već zakazali termin vjenčanja...naravno da njegova obitelj nije bila presretna...ali ja sam znala da tu može pomoći samo vrijeme...Ona je samo euforično ponavljala da se na trudnoću odvažila samo zahvaljujući odgovorima koje je dobila...

Ja sam znala, da je sve upravo onako, kako i treba biti...

Slijedi: Ne činite se šarlatanom...!?!