Žena koja mi je došla bila je već u svojim 70-tim godinama. Činila se dobrodržećom s tim što je držanjem i izrazom lica odavala jaku samokontrolu.U kratkom uvodnom razgovoru je rekla da se uglavnom dobro nosi i sa životom i sa svojim godinama, samo što cijeli život ima užasne glavobolje koje kad naiđu doslovno je bacaju «van stroja», baš se tako izrazila. Glavobolje traju od mladosti i prošla je sve medicinske ustanove i tehnike snimanja i ispitivanja, ali bez rezultata. Uzrok nisu otkrili. Bol uvjek dolazi iznenada ima galopirajuću tendenciju i doslovno je paralizira. Slijedi zatvaranje u mrak i tišinu, jaki analgetici i tiha molitva da se mučnina koja sve to prati ne pretvori u grčevito, kidajuće povraćanje, jer ima užasnu averziju prema povraćanju. Ponekad je glavobolja tako jaka da obitelj mora pozvati hitnu pomoć da joj daju injekciju. O tome da joj ukućani u takvim trenucima moraju hodati na prstima jer je svaki šum kao i svjetlo dodatno izluđuju i ionako prejaku glavobolju još više pojačavaju ne treba ni pričati. Često je mislila da ima tumor na mozgu, samo to nitko ne uspijeva otkriti.Na moje pitanje što znači to «od mladosti», ona kaže: Pa od moje 18-te godine».

Počinjem raditi ali ne odmičem u radu jer mi se stalno nameće dvostrukost problema, miješaju mi se emocionalni i materijalni plan njenog života što je vrlo zbunjujuće i ne pomaže mi da doprem do čistog uzroka. Na moje pitanje kada se udala i je li se udala za osobu za koju se željela udati, samo je rekla da su je u 18-toj udali, a da je ona prihvatila svoju sudbinu i pomirila se snjom, tako se to tada radilo. Emocionalna strana problema je odmah bila jasna, no idalje mi je u percepciju upadao materijalni plan. Ona me hitro razuvjerava, jer oni su dobrostojeća obitelj, muž joj je sposoban i vrijedan i zbilja se dobro skrbio za nju i njihove troje djece. A to o ljubavi, u njeno vrijeme si je malo ljudi moglo dopustiti luksuz udaje ili ženidbe iz ljubavi. Zamolim je da se vrati u tu svoju, ključnu, 18-tu godinu života i da je zajedno pretražimo, dan po dan, događaj po događaj.Ruralna sredina sa svojim pravilima življenja. Mlađa sestra joj se udala  prije nekoliko mjeseci Pobjegla je s izabranim muškarcem, «utekla» kako je selo reklo. Obitelj se kao ljutila, ali su brzo uredili stvari na zadovoljavajući način i novi zet je postao najbolji zet u kraju. Počeli su ubrzo tražiti mladoženju za nju, ta mlađa se već udala, da se ne bi dogodilo da ona ostane neudata. Stara cura bi bila i teret i sramota za obitelj.Prosci su došli jedne kišne večeri i sve je brzo dogovoreno, nije imala vremena ni pobuniti se. A onda je izronilo jedno lokalno proštenje, skriveni pogledi sa «najamnikom». Bio je zgodan i divlji, ali siroče koje je odraslo radeći za druge. Nije imao šansi već zbog toga što je i bez roda i bez imetka, a i ona je bila isprošena cura. Ojađeno je tumarala sajmištem i najedanput u prašini pod svojim nogama ugledala mali zavežljaj napravljen od ovećeg rupčića. Osvrnula se oko sebe, nitko nije gledao prema njoj, hitro se sagnula i podigla zamotuljak. Gurnula ga je u njedra lagano drhteći. Odbrzala je prema najbližem grmu na rubu sajmišta i stalno se osvrćući zavirila u zamotuljak. Kad je shvatila da je to poveći snop novčanica, počela se tresti, ponovo je to porinula dublje u njedra i krenula nervoznim korakom prema kući. Prijateljice su je zaustavljale, pitale zašto ide tako rano, ali se izgovorila na sunce, vrućinu i glavobolju. Proštenje je prošlo, vjenčanje se približavalo, a ona je i dalje svaki dan tajno prebrojavala nađeni novac, ne znajući što s njim. Bilo ga je toliko da se za njega mogla kupiti dobra krava. U kući je poštenje bila sveta riječ koja ju je proganjala, ali ona nikom nije rekla, sad joj se činilo kasno i neumjesno to potezati. U pripremama za vjenčanje počela je to pomalo i oprezno trošiti, toliko oprezno da nitko nije primijetio ništa neobično. No glavobolje su krenule odmah poslije prve potrošene novčanice. Mislila je da je to zbog predstojeće udaje za nevoljenog muškarca i da će se sve srediti kad ga «zavoli». Život je protutnjao, rodila je četvoro djece, bila je uvaženi i priznati član zajednice, žena tog- i- tog, a njene glavobolje nikad nisu prestale. Nikada to nije ni živoj duši ispričala, ali kadgod se nešto loše događalo njoj ili njezinoj obitelji ona je mislila da je to zbog tog nađenog i potrošenog novca .

Pitam je što danas misli o tom nađenom novcu, a ona rezignirano odvraća da ga danas ne bi ni dirnula. Trebala je odmah razglasiti što je našla i onaj tko je to izgubio bi se odmah javio. Možda su mu djeca bila mjesecima gladna zbog tog izgubljenog novca. Ta rečenica je osvijetlila i materijalni moment u patologiji njene uporne glavobolje, a emocionalna pozadina je bila jasna od samog početka.Kad je jedanput to osviješteno, izgovoreno kad se osoba suočila sa svojim zakopanim uzrokom, razrješenje je počelo samo od sebe. Naravno, morala je prvo oprostiti sama sebi da raskinula taj obruč koji ju je stezao.

Slijedi: Nikad se neću udati...!?