Prvo me je zvala nekoliko puta u jednom danu. Iz njezinog nepovezanog i srditog razgovora, ja nisam razabrala nikakav razlog za hitnju, a i dan mi je bio pretrpan. Na kraju sam popustila njezinom navaljivanju i rekla joj neka dođe. Jednako je srdita i ogorčena bila i uživo. Prva njezina rečenica je mene naljutila. "Ja želim da vi rastavite mog sina od ove žene koja ga je začarala i nije za njega. Ona ga je natjerala da ostavi bivšu curu koja je bila krasna." Gledam u sliku dvoje stvarno lijepih i zgodnih ljudi, ali je ne diram, jer trošim vrijeme na to da njoj objasnim da ja ne sastavljam i ne rastavljam ljude na silu...ona sve jednako rogobori protiv nove cure i hvali bivšu...odlučim provjeriti pravo stanje stvari. Pružim joj špil tarota da ga promiješa.

Čim sam otvorila karte kažem joj da joj ni bivša nije bila po volji i pitam kako to da je sad kad je bivša toliko hvali? Objašnjavam da je bivša cura napustila njezinog sina jer ju je on varao, no ona svejednak, s neobjašnjivom mržnjom sikće na novu curu. Otvaram karte samo na to dvoje mladih ljudi, na karmičkom mjestu se otvara karta vjenčanja...Lijepo i smireno joj kažem: "Ne dirajte u ovu vezu, oni će se vjenčati, to je karmička stvar..."

Za svaki slučaj uzmem sliku i sve provjerim još jedanput, viskom, koji samo potvrdi već viđeno u tarotu...Ona gubi kontrolu nad svojim bijesom..., sad sikće na mene; da nemam pojma, da se to (vjenčanje) ne smije dogoditi, da su njoj moji kolege rekli to-i-to...Mirno je pitam zašto je došla k meni kad su joj kolege dali odgovore koje je željela čuti...Ona se ljuti sve više..., urla da ja njoj ništa nisam napravila. Ja joj smireno odgovaram da joj ništa nisam ni obećala i zamolim je da ode, ne mora mi ni platiti.

Ona srdito ostavlja novac na mom radnom stolu i luta odlazi. Danima me je nazivala po tri-četiri puta dnevno samo da bi se izvikala na mene, kako samo joj uzela novac i nisam ništa napravila. Na svu sreću, za tjedan dana sam otputovala iz Hrvatske i više nisam morala slušati njezine otrovne izljeve...

Prošlo je valjda nekih četiri godine, opet sam bila u Zagrebu na kratkom odmoru, kad mi je ona osvanula na vratima, nenajavljena, ja još u pidžami, ni kavu nisam popila. Uljudno je otpravim s vrata i objasnim joj da mi bez najave nitko ne može doći. Ona se svejednako pravda da je izgubila moju vizitku, ali ja joj tutnem u ruke novu i kažem da me nazove, pa ćemo se dogovoriti kad je mogu primiti...

Nazvala me valjda čim je otišla od mene moljakajući da je primim što prije...Podsjetim je da je prije četiri godine na mene bila jako ljuta, ali ona je uporna, pa je stvarno primim u poslijepodnevnim satima.

Prvo stavi sliku s vjenčanja svog sina i one "zlokobnice" . Sa slike me gledaju prekrasni mladenci, a ja je podsjećam na njezinu rečenicu: "To se neće i ne smije dogoditi"...ona ovaj put smireno (kao da je prošla neku terapiju) kaže: "Znate, nakon vas sam obišla sve vaše kolege, bila sam čak i kod nekih po Bosni, neki od njih su jako razvikani i jako poznati, svašta su mi napričali i svašta obećavali...vi ste jedina imali petlju reći mi istinu...zato sam danas ponovo tu...

Nesretna je..., sin se otuđio, ne viđa ih. Objašnjavam joj da je to zbog njezinog prevelikog miješanja, da će sve doći na svoje mjesto, treba vremena...Pomirljivo prihvaća i kritiku i dobiveni odgovor...

Slijedi: Ja imam AIDS....