Mir ljetnog popodneva razbije zvonjava telefona. Zadihani ženski glas mi bez uvoda kaže da je iz mog šireg kvarta, da je po broju telefona upravo sada blizu mene i pita može li doći. Kažem jo da može i kroz desetak minuta zadihano dotetura u moju radnu sobu. Prilično je nervozna, nezadovoljna, čak djeluje srdito i gnjevno, pa je pitam šta je dovodi k meni.

Ona kaže: " Imam samo jedno pitanje: Moja muž se već godinu dana zaključava u svoju sobu, šta se s njim događa, je li bolestan, je li možda pošandrcao?"

Kad je promiješala špil, otvaram polako karte i problem iskrsava u prvih pet karata. Onako gnjevnoj, oprezno joj kažem: "Gospođo, vaš muž ima drugu ženu", ona svadljivo odbrusi: " To je nemoguće, on nikuda ne ide, dođe s posla i zatvori se u svoju sobu. I šta će mu druga, oni imaju sve, materijalno situirani, vlastiti biznis, dvoje djece i šta ja sebi umišljam".

Kažem joj da nije moja zadaća da je uvjeravam, pitala je tarot i karte su joj odgovorile, to što joj se odgovor ne sviđa, ne mogu promijeniti. Ona je zapala u verbalnu bujicu uporno pokušavajući nametnuti neke svoje odgovore, njoj prihvatljivije. Morala sam prekinuti tu bujicu, pitam je zar joj je prihvatljivije da joj je muž bolestan ili "lud", nego nevjeran?

Ona se uvrijeđeno digne od stola i nezadovoljnija nego što je došla krene prema vratima. Usput me izvrijeđa, da sam šarlatan, da nemam pojma i svašta drugo. Ispratim je sažaljivim pogledom.

Za oko sat vremena ponovo zvoni telefon i opet čujem njezin svadljivi glas: "Gospođo, znam i kako mu se ljubavnica zove". Podsjetim je da je rekla da je nemoguće da ima ljubavnicu. Kaže mi da ju je doma pričekalo anonimno pismo. Malo, samo mrvicu sam zlobna, ali ne mogu a da ne kažem:" Niste vjerovali tarotu, a vjerujete običnom anonimnom pismu, ja ne bih vjerovala osobi koja se nije u stanju potpisati ispod svog sadržaja." Opet sam je naljutila (nikako da kažem ono što ona želi čuti), jer mi je s treskom spustila slušalicu.

Prošlo je nekih tri mjeseca, već sam zaboravila naa tu gnjevnu ženu, kad mi je telefon ponovo donio njezin glas. Željela je opet doći i to odmah. Podsjetim je da zadnji put nije bila zadovoljna dobivenim odgovorima, ali ona inzistira, pa joj kažem da dođe.

Saopćava mi da se rastala, podijelila imovinu, skrbništvo nad djecom i zanima je njezin život dalje. Nakon miješanja karata odmah krećem sa otvaranjem, moj prvi komentar je bio uzvik, van moje kontrole: "Opa, pa vi ste stvarno brzi, u tri mjeseca ste se rastali, sve sredili i već ste u novoj vezi". Ona me pogleda prkosno i nabusito odbrusi: "Pa neću sjediti doma i plakati". Pošto je i dalje svadljiva lijepo odlučim ne štedjeti je: "Znam, ne bih vam ni savjetovala da se zatvorite u kuću, ali bih vam svakako savjetovala da odbolujete raspad braka prije nove veze, ako želite da ona uspije, uz to ovaj muškarac vam nije slobodan". Ona je sve ljuća, objašnjava da je oženjen, ali koga briga. Pitam je da li sada ona radi nekoj drugoj ženi ono što su napravili njoj, osvećuje li se nekome tko je ni kriv, ni dužan? Bezobrazno se obrecne na mene: "Nemojte mi držati prodike". Pristojno se ispričam i samo dodam:

"Znate, ovo je vaš život i možete u njemu i od njega činiti što vas volja, ali ako ste htjeli biti u trokutu, mogli ste ostati i u svom braku, bivšeg muža bar poznajete, ova priča vam nema budućnosti, osim ako ne rasturite i taj braka, a on zasada nema tendenciju pucanja"

Ponovo sam je naljutila. Odjurila k'o furija. Na svu sreću, odselila sam se iz kvarta i život me odveo nekim drugim putevima, pa je više nisam vidjela....

slijedi: Psihologinja "testira" vješticu....