Pojavio mi se na vratima sredovječan par koji je uglas izgovorio rečenicu: "Mi smo došli spasiti naš brak".
Bila sam iznenađena i impresionirana.
Ovo savjetovanje se po mnogočemu razlikovalo od svih drugih savjetovanja sa sličnom problematikom.
1. Muškarac je telefonom zakazao konzultacije i nisam očekivala par.
2. Parovi rijetko dolaze zajedno (mogla bih takve slučajeve nabrojati na prste jedne ruke). Uvijek dođe partner/ica koji je više povrijeđen/a i koji želi spasiti situaciju, dok druga strana obično izbjegava uopće se i suočiti s problemom.
I oni su došli do mene po preporuci. Žena ojađeno sjedi za mojim stolom i krši ruke u krilu. Muškarac priča bez zastoja, kaže: "moja žena se zaljubila, ja sam joj oprostio, ali nam ne ide". Imućni su, jedno vrijeme su bili enormno imućni, nemaju djece, imaju samo jedno drugo i žele spasiti brak.
Zamolim ga da ne govori u ime svoje žene, jer je prisutna i može govoriti za sebe. Ona počinje plakati, svejednako lomeći svoje ruke u krilu kao dvije ranjene ptice. Da, zaljubila se, čak je napustila muža, ali vratila se. Ona to ne želi...jeca, muči se dok priča.
Smireno kažem da ću morati za oboje otvarati karte, a tek onda na spašavanje njihovog braka. Pitam tko će prvi, muškarac džentlmenski kaže; "evo mogu ja prvi". Pružim mu špil da ga promiješa, žena za to vrijeme smiruje jecaje. Uzimam od njega promiješani špil uz opasku da moraju biti spremni čuti istinu, ma kakva ona bila. Oboje kimaju glavom da su spremni na to.
Otvaram kartografiju muškarca, žena k'o u priči, glasno kažem: "Pa gospodine, niste ni vi bili baš cvjetić".
"Da", otvoreno priznaje..."ali ja se nikada nisam zaljubio, to nije značilo ništa, a moja žena je to napravila jedanput i odmah se zaljubila". Objašnjavam mu da žene ne razlikuju ljubav i seks na muški način, za njih je to isto. Većina žena ne može leći s muškarcem kojeg ne voli. U svakom slučaju, njegove mnogobrojne nevjere su ih davno počele razdvajati, davno prije nego se to razdvajanje i formalno dogodilo. On se pokunji, k'o dijete, ja skupim karte i pružim ženi špil da ga promiješa. Njoj se ruke tresu, karte ispadaju, ponovo plače. Nemoćnim pokretom mi pruži ispreturane karte i ja otvaram njezinu situaciju.
Istina je da je bio samo taj jedan muškarac. Pitam je da li ga voli iako karte nedvosmisleno pokazuju da je u njoj jača povrijeđenost zbog muževe nevjere nego slučajno pronađena strast. Nije se vratila mužu iz očaja, nego, jer je shvatila da novog partnera zapravo ne voli, ali između nje i njezinog muža je ponor tuge zbog emocionalne izdaje. I zato mu se ne može vratiti potpuno. Povrijeđeno srce traži zadovoljštinu i teško oprašta.
Otvaram na kraju kartografiju njihovog poljuljanog braka. Ne otvara se razvod i oboje na to uzdahnu uzdasima olakšanja, međutim tuga se razlijeva u razmještenim kartama kao magla u tmurno jesensko jutro. Kažem im da će oporavak njihovog braka potrajati. Mnogo toga moraju oprostiti jedno drugome i sami sebi.
Ženi kažem da zauvijek mora izaći iz pasivnog otpora i poddrazumijevanja, njemu kažem da mora ponovo načiti kao zavesti svoju vlastitu ženu i da to što se na svađaju nije znak da je sve u redu, obično je to prvi simptom da sjede na buretu baruta.
Obzirom da je povrijeđenost tako velika predlažem ipak bračno savjetovalište, da ubrzaju proces ozdravljenja svog braka. Oboje opet uglas izgovore da su spremni sve učiniti da spase svoj brak. Kako mogu biti tako nasinkronizirani, a tako daleko?
Napišem im adresu bračnog savjetovalište.
U to vrijeme je radilo besplatno bračno savjetovalište sastavljeno, ekipirano grupom dobrih stručnjaka i mnogo ljudi sam nastojala uputiti tamo, kad god je bilo elemenata za spašavanje braka.
No, da ne duljim, imam povratnu informaciju; brak je spašen, ponovo su otkrili čari romaantike i našli jedno drugo, ali su u savjetovalište odlazili dugo. Čak dvije godine, jedanput mjesečno su odlazili u "misiju" spašavanja. Bilo je to kao da su šonovo "hodali" i upoznavali jedno drugo.
Nijedna cijena nije prevelika za Ljubav.
Slijedi: Kako izaći iz uloge mučenice?