Nazvala me vrlo uznemirenog glasa uz nervozno objašnjavanje da je moj telefonski broj dobila od prijateljice i da želi što prije doći k meni.Telefonom nije htjela ništa više reći osim što je na moje inzistiranje nevoljko rekla da se zove Nevenka.Glas je odavao i hitnost i potrebitost. Primila sam je isti dan.

     U moju sobu je ušla ustežući se i snebivajući se. Sjela je na sam rub stolca, čvrsto stiskajući ručnu torbicu u krilu.Oči su joj izgubljeno lutale po zidovima moje radne sobe. Polako natačem sok u dvije čaše i dajem joj vremena da se pribere, opusti, a njene oči i dalje pretražuju citate na mojim zidovima, kojih ima posvuda. Stavljam pred nju čašu sa sokom i sama sjedam za svoj radni stol. Na pitanje zašto je došla odgovara nejasnim :» Zbog zdravstvenih problema». Jednostavno joj kažem da je to posao za liječnika, ali ona odgovara tvrdnjom da joj liječnici ne mogu pomoći.Molim je da mi točno opiše što ju zapravo muči, našto mi ona energično, skoro obrambeno kaže:» Ma, sve je kod mene u redu. Ja zapravo i nemam problema, meni samo povremeno pozli i ja se jako uplašim, i onda me moraju voditi, nositi, zvati hitnu i to se sve češće događa. Pozli mi na poslu, u tramvaju, doma.» Molim je da opiše točno što se događa u tim trnucima, a ona kaže:» To dođe naglo, slabost, vrtoglavica i onda potpuni mrak» Pitam je: « Mrak, kao nesvjest? Kolabirate?» Brzo me demantira:»Ne, ne onesvijestim se.Ja u tim trenucima potpuno oslijepim. Pipam oko sebe rukama, ništa ne vidim, panika raste, srce tuče, ja sam slijepa.»

      Uzimam u ruke svoj visak , radim kratku dijagnostiku i jednostavno joj saopćim: «Gospođo, vaše oči su zdrave!» Kopajući po svojoj torbici, ona zabrza:» Da, da, to mi i liječnici kažu» i pruža mi medicinsku dokumentaciju.» Kaže mi:»Bila sam ja i kod psihijatra, oni mi samo daju injekciju za smirenje i ništa više.» S nadom u glasu upita:» Možda imam uroke?» Konzultiram opet svoj visak i moram ustvrditi da njena povremena oslijepljenost nema veze s crnom magijom, a ona se razočarano povuče u  početnu nedostupnost.. Na pokušaj da  rasvijetlim pozadinu njenih tegoba autistično se isključi tvrdeći: « Evo, sad će mi pozliti, sad, sve mi je gore, trebam vašu pomoć».Kažem joj ponovo da su joj oči zdrave, a ona tvrdoglavo ponavlja da bi ipak da ja s njom radim.I dalje je iz njezine zatvorenosti nemoguće izvući ijedan detalj o njenom osobnom životu.U jednom trenutku se trgne i pita: «Mogu li prepisati ovo s vašeg zida?» Pružam joj papir i olovku i ona prepisuje citat s najudaljenijeg zida, koji je i meni predalek  da bih ga pravilno pročitala. Kad je završila još jedanput kažem kako su joj oči zdrave, zdravije i od mojih, jer ja sa svog mjesta (jednako smo udaljene od tog zida) to ne bih mogla ni pročitati ni prepisati. Ona samo, k'o tvrdoglavo dijete, ponovi da želi da s njom radim. Pitam je bi li pristala da napravimo Tarot-konzultaciju, jer želim nekako prodrijeti u tu njenu zaključanost, a da ne moram «provaljivati», jer bi to moglo nanijeti neslućene štete i ona nevoljko pristaje. Drhtavim rukama miješa karte, presijeca i ja otvaram njenu životnu šemu.Pred očima mi se otvara slika svih prešućenih činjenica koje ona odbija povezati  sa svojim zdravstvenim stanjem.»Smrtni slučaj prije dvije godine, da umro joj je muž.Vidim dugu bolest. Da, bio je 9 godina na dijalizi.Djeca, djeca su joj u redu, kaže i novi muškarac, praktički odmah iza pogreba.Pa da, ima nekoga, priznaje snebljivo.Obzirno kažem da čovjek nije slobodan, a ona gorljivo skače u obranu, jer on živi u groznom braku.Neka izađe iz tog braka, ako je tako grozan, dodam kao usput, ali ona opet obrambeno pojašnjava da ne može, jer je njegova supruga bolesna.Na pitanje šta joj je, saznajem da je psihički bolesnik.Priupitam koliko je on u braku,ona kaže 15 godina, ona je s njim u vezi 2 godine (od muževe smrti).Oprezno primijetim da se supruga razboljela za 15, a ona za samo 2 godine.Njeno lice se opet zatvara. Mirno joj kažem da je njena veza uzrok njenih problema. Ili neka ga natjera da se odluči za nju ili za brak ili nek bježi što dalje od njega. Ona rezignirano izjavljuje da ona ne želi tu vezu i vadi sliku drugog muškarca. Moj visak kaže da nije emocionalno zainteresirana za njega.Ona mi oslikava kako je taj muškarac dobar prema njenoj djeci, kako ih zasipa darovima. Na pitanje je li joj stalo do njega bespomoćno ponavlja: On je dobar, on je tako dobar.Ne shvaća da će se , ako ovako nastavi razapeta između neba i pakla, rascijepiti do kraja i stvarno završiti kao psihički bolesnik.

         Oprezno predlažem arhetipsku analizu. Moram je navesti da sama sebi kaže neke stvari koje su očite.Pošto uopće ne surađuje odustajem od svjesnog izbora arhetipova i odlučujem se za nasumično izvlačenje nadajući se da će njeno nesvjesno odraditi ostalo.Ovako je izgledao Nevenkin Arhetipski kotač:

 

1.KUĆA: EGO; OSOBNOST – SABOTER

2.KUĆA: ŽIVOTNE VRIJEDNOSTI –GUBITNIK

3.KUĆA: SAMOIZRAŽAVANJE; ROĐACI – GLUMAC

4.KUĆA:DOM – AKROBAT

5.KUĆA: STVARALAŠTVO; DOBRA SREĆA – SANJALICA

6.KUĆA: ZANIMANJE; ZDRAVLJE – PROSJAK

7. KUĆA: BRAK; ODNOSI –SLUGA

8.KUĆA: DOBICI OD DRUGIH LJUDI – LJUBAVNICA

9.KUĆA: DUHOVNOST – MORALIST

10.KUĆA: NAJVIŠI POTENCIJALI – MANEKENKA

11.KUĆA: ODNOSI SA SVIJETOM –DAMA

12.KUĆA: NESVJESNO – MUČENICA

 

         Pošto je u kući ega i osobnosti Nevenka imala Sabotera, koračala je kroz život bez vlastite volje, radeći uvjek ono što se očekuje od nje i kad je prvi put u životu napravila nešto po svojoj volji uplašila se vlastite hrabrosti i drskosti, a Saboter je odmah počeo podrivati njezin psihički obrambeni sustav. Kroz duže vrijeme taj pritisak iznutra je narastao do neizdrživosti i nije joj preostalo ništa do zatvaranja očiju, to jest odbijanja da sagleda stvarnost, a sljepilo (za koje nije odgovorna) ju je paradoksalno čuvalo od totalnog rascjepa.

        U kući životnih vrijednosti pojavio se Gubitnik, koji je njenu slabu volju još više slabio, jer joj je podsvjest stalno šaputala da ništa ne može imati ni zadržati (ta muž joj je umro mlad, sadašnji muškarac pripada drugoj itd. Itd.)

       To što se u kući samoizražavanja i rođaka našla  Glumica objašnjava njezin bijeg u bolest (sljepoću). Silno se trudila biti «ispravna» jer se bojala suda javnosti, pa tako i osude svoje najbliže okoline.Pošto je sama sebe već osudila i kaznila (bolest) nadala se da će okolina biti milostiva, jer nitko nije bezdušan prema bolesnima i nemoćnima.I Inače je glumica u njenom životu imala puno posla.

      Akrobat u kući doma je jasan sam po sebi, jer treba puno spretnosti da se održava bilo koje nenormalno stanje (i muževljeva duga bolest, pa «zabranjena» veza, a tu su i djeca) na duže vrijeme.

      U kući stvaralaštva, dobre sreće drijemala je Sanjalica i pričala o tome da se ona sa svojom slabom voljom ne usudi ništa poduzeti već da samo sanjari kako će se već nešto dogoditi što će samo po sebi razriješiti situaciju.

      U kući zanimanja i zdravlja, čučao je Prosjak. Pošto su je Saboter i Gubitnik već potpuno obesnažili, preostlo joj je još samo prositi mrvice pažnje i ljubavi. Mnogi prosjaci se namjerno sakate, da bi izazvali veću samilost kod ljudi i time dobili i isprosili više.Tako je i njezina  bolest  trebala biti signal njenom ljubavniku da mora nešto poduzeti, a njenoj široj obitelji je to bila poruka da nije ona kriva što se našla u takvoj situaciji.

       U kući braka i ostalih odnosa smjestio se Sluga. Sluga nema i ne smije imati svoju volju. Ona je odano i požrtvovno njegovala bolesnog supruga. Na racionalnoj ravni, ona izabire muškarca koji je ne zanima, ali je dobar prema njenoj djeci, a ona prije svega služi za to da njima bude dobro. Pa i u svojoj «zabranjenoj»vezi ona je tu da njemu bude lakše, jer on je u groznom braku.

       U kući dobitaka od drugih ljudi skutrila se Ljubavnica. Kad je netko Gubitnik, Prrosjak i Sluga , ni ne očekuje da negdje bude prvi, ni ne gura se, ni ne bori se, jer misli da i mora uvjek biti drugi, da se mora zadovoljiti s mrvicama.Pa zato ona ima problema i na poslu, a ne zbog bolesti, kako je rekla.

       U kući duhovnosti prikladno se smjestio Moralist koji kao specijalac pomaže dežurnom policajcu Saboteru, što njenu situaciju čini nemogućom i neizdrživom.Patrijarhalno je odgojena i zabranjene stvari se ne čine, a ona se ipak našla u vihoru «zabranjene» strasti.Ne može joj se othrvati, a ne može ni ostati u njoj.Šta god pokuša, ne ide. Svako realno sagledavanje njene situacije dovodi do moralne krize i duševnog sloma. Sve je to preteško. Lakše je  «zatvoriti oči»(oslijepiti) i ne vidjeti tu groznu, nepodnošljivu stvarnost.

       U kući najviših potencijala paradira Manekenka. Manekenka pomaže Glumici da pokaže svijetu da je naoko sve u savršenom redu. Djeca su dobra i zdrava. Ona je dobra i požrtvovna majka. Skriva svoju nedozvoljenu vezu, koketira s muškarcem koji je ne zanima, no sve u granicama dopuštenog, dakle ona je časna udovica.

       U kući odnosa sa svijetom dostojanstveno sjedi Dama. To je isto društvo; Glumica, Manekenka i Dama. To je silan trud da se bude u redu, da se igra po pravilima po cijenu skrivanja i pretvaranja (glume). Dakle Nevenka  se silno trudi da bude ono što očekuju od nje, obitelj, djeca, bolesni muž, kasnije bezosjećajni ljubavnik, kolege na poslu, prijatelji. Ona ništa ne traži za sebe, ona je Sluga.Ona ništa ne traži za sebe, ona je Dama.Očekuje da drugi vide njene potrebe, a kad to izostane ona kažnjava sebe, razbolijeva se.

      U kući nesvjesnog uzdiše Mučenica koja Nevenku gura u sve dublji fatalizam.Njezina rečenica: « Takva mi je sudbina» (tako mora biti) treba  ilustrirati da je nešto ili netko izvan i iznad nje je krivo za sve.Zato me pitala jesu li to uroci? Zato  to i treba rješavati netko izvan nje, za nju. Liječnici, ja ili netko od mojih kolega, no nitko za nas ne može odraditi ono što moramo sami.Moramo osvijestiti problem, suočiti se s njim i preuzeti odgovornost za njega i onda se stvari počinju doista rješavati same od sebe.Nevenka svoj problem nije mogla ni izgovoriti, zato je bila potrebna ova dugačka analiza.Nakraju sam joj savjetovala nek se izbori za svoju vezu ili nek bježi iz nje bez osvtanja jer  nitko ne može živjeti jednom nogom u nebu a drugom u paklu duže vremena a da se ne rascijepi, pogotovo ako ima snažnog moralnog policajca u glavi. A živjeti tuđa očekivanja je svakako pogrešno.

Živjeti svoje snove je jedini način izlaska iz takve vrste mučeništva...

Slijedi: Kad je bolest simptom nečega drugoga...