Draga Irida!
Poslije godišnjeg odmora punog stresa i šokantnih događanja s velikim sam veseljem sjela u auto sa mojim djetetom sasvim smireno krenula nove poslovne i životne obveze. Prvi puta nakon dugog vremena nisam o ničemu razmišljala, pustivši mozak na pašu, usredotočena na vožnju koja je prošla bez nekih neugodnih iznenađenja i gužvi na putu.Otvarajući vrata sad samo moga stana osjetila sam neki poseban mir i olakšanje.
Nema više napetosti i neugodne nervoze u želucu.Nema više straha od verbalnog atakiranja i ispiranja mozga kritikama. Nema više grižnje savjesti jesam li mogla nešto bolje učiniti i zašto to nisam učinila. Sada sam ja gazda i upravljam svojim životom onako kako to ja želim.
Prelijep, dugo očekivan osjećaj. Pospremila sam u ladicu sve neugodne situacije i sjećanja i krenula sa velikom dozom elana na posao,maksimalno koncentrirana na ljude oko sebe i moje obaveze prema njima, neopterečena onim što još slijedi. Moje me dijete u tišini promatra , pomalo iznenađeno mojom smirenošću, no ja se ne trudim puno objašnjavati.
Kroz život me vodio moto da je svako zlo za neko dobro i već osjećam pozitivne vibracije oko sebe.To mi daje snagu da se borim za svoje moralne i životne principe od kojih ne želim odustati.
Ne leži mi "biti žrtva" kao ni osjećaj samosažaljenja.Potrošila sam mnogo godina ulagavši u brak dajući se cijela dušom i tijelom i ako je došlo vrijeme okrenuti novu stranicu života onda sam ja to upravo učinila. Ako to znači biti sama i biti svoja, onda mi nijedna žrtva nije teška...pa tako ni ovo vrijeme poniranja u sebe i , traženja odgovora.
Razgovor sa tobom još mi je živo u sjećanju i bio i je od velike koristi. Za to ti se od srca zahvaljujem.
Prepuštam se vremenu i onim satima tišine koji glasno govore da dane ispunim onim što me ispunjava , a ja sam ih toliko često zanemarivala. Život je za mene jedno neprestano učenje , preispitivanje , poniranje u sebe, ali i vrijeme jasnih odluka.
Što ja to želim?
Mir sa sobom i cijelim svijetom. Nema krivaca...ne mučim se optužbama.....Laganim korakom, bez žurbe idem dalje ...u susret onom nepoznatom ispunjena radoznalošću i veseljem , poput djeteta....
Kad otvorim oči i uperim pogled prema prozoru , uživam u onom što vidim...bez obzira pada li kiša ili sije li sunce.....
Kojim ću putem krenuti prepuštam mojim nogama...neka me nose.....nekim novim stazama.....
Dok pripremam jutarnju kavu bacam pogled na frižider. Na njemu sam ispisala ono što želim i ne želim...da slućajno ne zaboravim .....
Trenutno sam bez neke velike inspiracije za pisanje, ali i tome će doći kraj...
Željno očekujem knjigu koju si mi preporučila, a onda ću uz laganu muziku zavaljena na kauču uživati u svakoj njenoj stranici.....
U, sada samom mom stanu vlada neko posebno ugodno ozračje...ne budi u meni nikakva loša sjećanja......Ona su ostala u prošlosti koju ostavljam iza sebe....Želim jedino da budući dani budu sretni i spunjeni radošću..onako kako sam ja to oduvijek željela , a na žalost nisam uspjela...
tutnje automobili po glavnoj ulici, remete mir kod ovog pisanja...no ovog puta to doživljam kao najljepšu glazbu.....
Život je uistinu lijep ako se zna u njemu uživati, a ja to upravo sada i činim....Miris kave ispunjuje prostor blagavaone , dim cigarete zamagljuje bolna sjećanja.....Promatram uokvirene slike po zidovima, sitnice po policama i duša mi je ispunjena radošću . moja obitelj, moja djeca, za njih se isplati živjeti punim plućima.....
Očni mi se kapci već polako spuštaju poslije naporne noćne smjene....Završavam svoje misli i žurim u krevet gdje me čeka moje usnulo dijete, toplo i mirisno......sa laganim osmjehom na usnama. Tko zna što li sanja?Čemu se nada? (Pitat ću ... kad se probudi:)
Tebi neizmjerno hvala i lijep pozdrav irida
N.N.
Draga N.N.
Drago mi je da si za početak ostala "u sedlu" unatoč šoku i boli..., drago mi je da si dobro (u datim, nemilim okolnostima)...eto vidiš, nisi trebala mijenjati posao, nego nešto u kući, što se neminovno reflektira na sve sfere života, pa i na posao...započela si proces suočavanja..., bit će različitih faza..., doći će i faza gnjeva i bijesa...i to je u redu...mudro je proći sve faze..., da ne bi ostala paralizirana i zarobljena tugom...
Nešto bih te molila: rado bih objavila tvoje pismo kao svjedočanstvo...jer, možda ovakva tvoja povratna informacija navede i ohrabri još nekoga da preuzme kontrolu nad svojim životom...
Razumjet ću ako ne odobriš...
U mojim si molitvama...
Srdačno!
Irida
Slijedi: Želim podijeliti imovinu, pa ću se onda rastati...