Ova priča seže u vrijeme prije gay parada i "izlazaka iz ormara"...

Dolazila je k meni dvije tri godine u razumnim intervalima. Akademski obrazovana, reklo bi se i uspješna, jedino su joj emocionalne veze sve odreda završavale neuspješno. Stigla je do točke u kojoj ju je počeo razarati strah od otkucavanja biološkog sata.

Na jednom od zadnjih savjetovanja je izjavila: "Ja želim dijete...i odlučila sam se za umjetnu oplodnju...kako će to proći?" Kažem joj da kod nje nema zapreka za prirodno začeće, ali ona inzistira na umjetnoj oplodnji i već ju je dogovorila u Ljubljani. Pitam je zar ne vjeruje domaćim stručnjacima, a ona živčano grune: "Naši su obični paceri"...

Pitam je je li dobro promislila jer nije lako jednom roditelju podizati dijete i odgovarati na sva dječja pitanja o roditelju kojeg ni ne poznaje. Ona kaže da je sve isplanirala, živjet će s prijateljem koji je gay i koji neće imati nikakvih obveza ni prema njoj, ni prema djetetu i moći će otići kad god poželi, bit će samo cimeri koji će za dijete i za javnost glumiti par...i dijelit će životne troškove, što je za nju bila velika stvar.

Prisjećam se vremena kad je tek počela dolaziti k meni, tada je intenzivno uz emocionalne storije tražila i stariji par za dohranu, zbog vlastitog stambenog zbrinjavanja. Slušam njezine već započete pripreme (hormoni i sve predobrade), njezinu priču o planiranom zajedničkom životu s gay prijateljem koji će biti pored nje kad se dijete rodi i pitam je što će biti s djetetom ako se jedno od njiih dvoje zaljube...ili možda oboje..?

Ona je tužno samouvjerena: "Zar već niste shvatili da mene ljubav zaobilazi? Moje dijete će biti moja ljubav. Želim nešto svoje."

Odustajem od zdravorazumskih primjedbi i otvaram karte na njezino pitanje. Karte ukazuju na mogućnost 2-3 pokušaja, pa je pitam je li spremna natakve napore. Ona objašnjava da doista ima nekih ginekoloških problema i da je to u procesu liječenja.

Dakle, vidljivo je bilo da neće biti lako, ali i da nije nemoguće.

Obzirom da se nisam složila da je to baš najmudrija odluka, prestala je dolaziti. Vjerujem da je svoj naum provela do kraja i iskreno, ponekad bih željela "priviriti" u tu malu čudnu zajednicu.

Slijedi: "A vaši kolege su mi rekli..."