Nakon Domovinskog rata sam jako puno radila sa braniteljima, a naročito sa bivšim specijalcima. Najčešće sam tražila ukradene aute, koje su nerijetko krali jedni drugima međusobno "podkusurivajući" tako neke međusobne "dugove", ali bilo je i onih koji su bili žrtve organiziranog lanca šverca ukradenim automobilima.

Zato je ova braniteljska priča drugačija od svih drugih...

On je već telefonom htio raspravljati o patnji, o smislu i besmislu, o Bogu, o raznim religijama, o metafizici o misterijama i mističnom. Kažem mu da nemam baš vremena visiti na telefonu i ako nešto treba neka dođe na savjetovanje. On euforično veselim glasom kaže: " Meni nema pomoći, ja sam na žutom...", ali ipak odlučuje doći. Objašnjavam mu da ja nemam terapijski program za ovisnike, da mu eventualno mogu dati korisne adrese i kontakte da nešto sam poduzme. On me uvjerava da je njemu lijepo sa mnom razgovarati i da zbog toga dolazi, a ne zbog ovisnosti o herinu.

Došao je u zakazano vrijeme. Bože, bio je tako mlad, ali mršav, premršav. Za mojim stolom opet kreće s istim temama kao i na telefonu. Za sve je bio istinski zainteresiran, opčinjavala ga je rasprava sama po sebi. Jedino pravo pitanje koje postavio za tarot je pitanje o ljubavi, vezano za konkretnu mladu djevojku iz njegovog okruženja. Prije otvaranja karata pitam ga je li i ona ovisnica, a on kaže da nije i da ga ona donekle drži na "površini", jer su od rata i on i svi njegovi prijatelji "na žutom"...Karte pokazuju nježno prijateljstvo koje još nije ljubav, ali lako može postati ljubav. On objašnjava da je ona premlada, da ju "čuva", ali da mu puno znači, jer ga jedino ona i vidi i čuje na pravi način.

On ponovo navodi razgovor na "filozofske" rasprave...vrlo je inteligentan, a meni u glavi saamo zvoni: "Šteta, šteta, šteta...njegove mladosti, njegove inteligencije...života..."

Skupim karte i pitam ga bi li pristao na jedan eksperiment. Kažem mu da će tako zadovoljiti i svoju duhovnu glad i svoju intelektualnu znatiželju, a drugi učinci će se pokazaati u hodu...Obećavam mu da me može tijekom pokusa cijelo vrijeme jedanput dnevno ili po potrebi nazvati i raspraviti sve sporno i sve što ga bude zbunjivalo...Njemu su oči zaiskrile, pristao je prije nego li sam mu objasnila do kraja o čemu se radi...

Rekla sam mu da se postupak zove BIBLIOTERAPIJA, da se sastoji od čitanja izabranih naslova i vođenja vlastitih bilješki. Na papiru pred sobom radim popis naslova koji bi bar donekle mogli zadovoljiti njegovu duhovnu glad i njegovu intelektualnu znatiželju...

Pružim mu popis, on ga sa zanimanjem pregledava...na poddugačkom popisu su između ostalih bile i knjige Jamesa Redfielda: Celestinsko proročanstvo, Deseti uvvidd, Tajna Shamballe i ISKUSTVENI VODIČ kroz tu trilogiju..

Moram priznati da nisam imala nikakva očekivanja, samo potrebu da nešto učinim za to mlado, znatiželjno biće za mojim stolom, da zaposlim njegov znatiželjni Um. On me poslušao, dao se na čitanje (nadala sam se i da vodi bilješke), redovito me nazivao, zbilja je, s istinskim žarom htio raspravljati o svemu...onda su se njegovi pozivi prorijedili...da bi, nakon možda 6-7 mjeseci uslijedio poziv koji me je oduševio, i njegov glas na telefoonu je zvučao oduševljeno:

"Znate, bit ćete jako ponosni na mene, skinuo sam se sa žutog, sam....ovaj praktikum Jamesa Redfielda mi je poput "katekizma" ili biblije. Po njemu sam razvio vlastiti program rada i sada redovito okupljam svoje prijateljje koji su još na žutom i radim s njima. Da bar možete priviriti na te moje radionice...vama bi to bilo jako zanimljivo..."

Tada sam prvi put naučila što je to "stanje pozitivnog šoka", jer ja sam ga slušala u šoku, ali onom pozitivnom. Maxima: "Tvoje je da -u dobroj vjeri i namjeri - napraviš sve što možeš i znaš u datom trenutku, situaciji, a rezultate prepusti Nebu", se potvrdila u svoj svojoj punini...

Slijedi: Moj muž je prokockao sve što smo u životu stekli...