Volim svoj posao i sva područja kojima se krećem u svom radu. Volim ljude, da nije tako, vjerujte mnoge situacije mi jednostavno ne bi bilo moguće odraditi. Katkada je toliko teško, toliko mučno probijati se meandrima ljudskog srca i mračnim ponorima ljudske duše, da me samo vlastita savjest spriječi da postupim prema viđenom, umjesto prema potrebitom.

Liječnici polažu Hipokratovu zakletvu, svećenici zavjet šutnje, psihijatri s pacijentom sklapaju "Ugovor", a mi savjetodavci sa područja alternative, svakodnevno gledamo u samo srce tame, a i klijenta i nas čuva samo vlastita savjest i zadani etički kodeksi:

1. NE POVRIJEDITI ljudsko biće

2. Pomoći koliko je to u našoj moći

3. Pošteno priznati kad nismo u stanju pomoći

Kažu ljudi da se liječnici, svećenici i psihijatri nerijetko razbolijevaju od svakodnvnog slušanja tuđih jadikovki. Jung i Freud su se razišli kad su počeli jedan drugoga analizirati, prijateljstvo nije izdržalo toliku blizinu i jednostavno je puklo. Navodim ovo zato, što se mnogi moji klijenti razočaraju kad pokušaju odnos klijent - savjetodavac pretvoriti u prijateljstvo, a ja to blago, ali ipak odlučno otklonim. Nedvojbeno je da je osjećaj da su shvaćeni, bez osude i zadrške u temeljima te želje za zbližavanjem, ali i potreba da nekog takvog imamo uvijek pri ruci. Vjerujte, klijentu/klijentici to ne pomaže. Savjetodavac koji dopusti takvo preokretanje odnosa vrlo brzo uvidi da novouspostavljeno, iznuđeno prijateljstvo više šteti klijentu, nego li mu pomaže.

U ovom dnevniku ću svakako i dalje štititi privatnost mojih klijenata, ona je za mene poput ispovjedne tajne za svećenika ili liječničke tajne prema pacijentu, ali ću opisati mnoga stanja i situacije, možda nekome pomogne.

Onaj tko nema "želudac" za ljudske mane i slabosti, ne bi trebao čitati ovaj dnevnik.

Dnevnik počinjem pisati s razlogom, zbog etičkih dilema pred koje svaki savjestan savjetodavac bude stavljen, prije ili kasnije, u svom radu.

Slijedi: Seksualno zlostavljanje u obitelji