Bila sam u nekim svojim srednjim godinama kad mi se ovo dogodilo. Danas mogu reći točno na vrijeme, da me pripremi za buduća takva iznenađenja.

Muškarac na telefonu ničim nije navijestio nešto neobično, rekao je da me treba, dogovorio termin i došao u rečeno vrijeme.

Pojavio se na mojim vratima točno u sekundu. Crnpurast, vižljast, nauljene i zaglađene crne kose, brižljivo njegovanih crnih brčića i kao gar crnih očiju. U "debelo" zrelim godinama (odmah sam pomislila da njegova crna kosa sigurno treba pomoć kemije da ostane crna), oslanjao se na štap. Crno odijelo na njemu je bilo uredno, ali se također sjajilo od silnog četkanja i peglanja.

Sjeo je za moj stol, brižljivo obgrlio svoj štap i počeo nabrajati šta sve ima u životu. Prekinem ga odmah u tom na brajanju, jer meni za moj rad ne treba njegovo "imovno stanje". Ali ne da se on, jer on traži ženu. "Pa ne kanite je valjda kupiti, kad toliko ističete svoju imovinu", našalim se ja, a on mi mrtav ozbiljan kaže: "Ali ja vas pitam bi li htjeli živjeti sa mnom".

Na to sam zinula i vjerujte mi duuuugu minutu otvorenih usta buljila u njega. Zatečena sam toliko da ni ne želim razbijati njegove predrasude, a niti komentirati ičiji rad. Kad sam ponovo našla svoj glas, lijepo sam mu objasnila da mu ja mogu provjeriti hoće li u dogledno vrijeme naći partnericu, ali da ovo nije ženidbena agencija i da je definitivno došao na krivu adresu. Pitam ga tko ga je poslao, uvijek je moguća nečija psina i podvala, ali on se brani: "Pa zar vi ne znate da većina vaših "kolegica", zapravo traže tipove na ovaj način." To me naljutilo, ali ga posve mirno obavijestim da ja ne tražim muškarca i zamolim ga da ode.

Zaprepasti me njegova upornost, on bi pregovarao, nagovarao, manipulirao. Pitam ga trebam li pozvati muža ili sina da ga isprate ili će otići sam, ali neka već krene i ne treba ništa platiti. Na to se lecnuo, ispričao i polako krenuo prema vratima.

Bilo je u mom radu i kasnije sličnih ponuda, ali nijedna nije bila takvo otvoreno "snubljenje". Znala sam dobiti čak i muški poziv u tv-emisiji i brzu (da ga netko od tehnike ne bi prekinuo) rečenicu izgovorenu jasno i glasno u eter: "Ja nemam pitanje, samo me zanima ima li nade da ja ikada popijem kavu s vama". Bilo je više takvih upada u emisije, imale su one i dozu drskosti, ali i šarma i notu zafrkancije, ali gospodina "uglancanog" nikada neću zaboraviti.

Slijedi: Ja trebam samo razgovor...