Ljudi nemoćno promatraju kako se poznati svijet raspada.
Političari papagajski ponavljaju svoje političke konstrukcije.
Valjda moraju prvo uvjeriti sebe, da bi mogli uvjeravati druge.
Kao da živimo u nekom nasumičnom eksperimentu i nemoćno čekamo da sve odleti u zrak.
Sve poznato polako umire, a novo ima obrise kaosa.