Nekako očekujem poplavu cyber bolesti i poremećaja za koje nije pripremljena ni opremljena ni medicina, ni psihologija, ni sociologija, ni pedagogija, nijedna religija, nijedan roditelj i nijedan čovjek.

Virtuala poput nekog čudovišnog vortexa podiže, kovitla i baca u bezdan svakog labilnog pojedinca koji nema neko čvrsto uporište u sebi.

Otkinuti od opipljivih stvari, izgubljeni u vremenu i prostoru apstrakcije u nedefiniranoj zoni, između postojanja i nepostojanja, trebaju neka nova osjetila za iskustva neopipljivog.

Očekujemo poznata, opipljiva ili barem prepoznatljiva iskustva i novostvorenom svijetu koji je carstvo imaginacije.

Posljedično, zbog sveg tog nesnalaženja zapinjemo u stvarnom životu, a nitko ne zna kuda sve to vodi.