Ima dana kada zaglavimo u vlastitim otporima i ništa nam se ne da, sve nam je teško i na sve se bunimo poput jogunaste djece.
Ako se prisiljavamo, još se više zapetljavamo, a neobjašnjiv umor nam ždere i zadnje mrvice volje i snage.
Ne pomaže nikakva motivacija, nikakva magična pozitivna afirmacija, nikakvo trebanje i moranje.
Tapkamo u mjestu, vrtimo se u krug i za nama ostaje kaotična nedjelotvornost kao optužba.
Dopustite si dan odmora, to je jedini lijek.