Ne jedanput je prozvano kršćansko ispovijedanje grijeha, odrješenje od njih i licemjerno ponavljanje istih odmah nakon ispovijedi.
Znači li slobodna volja da je razumnom ljudskom biću doista dopušteno sve, jer ionako će ga dostići posljedice.
Je li oštećenima to ikakvo obeštećenje, ikakva zadovoljština?
Je li normalnost moguća bez moralnosti?
Jesmo li uopće svjesni da bez normalnosti i moralnih pravila srljamo u samouništenje?