.....Odjednom gledamo svijet galaksija i beskonačnog svemira sasvim drugim očima. Vidimo ono što smo naslućivali kao energetska okruženja, plinovita stanja, crne rupe, utjecaj ogromnih snaga koje vrte, povezuju, razvezuju ili raznose tisuće ili milijune.........

ZVIJEZDE　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　　

Proteklih nekoliko dana prije spavanja svom unuku čitam jednu slatku dječju priču o Malom Medi i Velikom Medvjedu. Ukratko njih dvoje nakon vesele dnevne igre zalaskom sunca i dolaskom noći odlaze u pećinu na počinak.

Mali Medo ne može nikako zaspati jer se boji mraka. Veliki Medvjed donosi sve veće i veće svjetiljke da osvijetli mračne dijelove spilje. Konačno shvaća da Malog Medu brine mrak koji je vani, odnosno noć.

Tada ga Veliki Medvjed odnosi u “mrak” i objašnjava kako je “postavio” velik sjajni žuti mjesec i puno zvijezda po čitavom nebu da osvjetli i taj mrak.

Mali Medo smiren zaspi u naručju i onda Veliki Medvjed može konačno nastaviti čitati svoju Medvjeđu knjigu u Medvjeđem naslonjaču u svjetlosti plamena vatre na ognjištu.

Sjećam se prvi put kad sam shvatio svu veličanstvenog zvjezdanog svoda. Bilo je to jednog ranog jutra u mraku skloništa na Durmitoru odmah ispod samog vrha Bobotovog kuka.

Iako je noć ili rano jutro bilo mrzlo hladno stao sam fasciniran ispod čitave “kumovske slame” “mliječne staze” naše galaksije i mnogobrojnih zvijezda. Kažu da se teoretski može vidjeti oko 12.000 golim okom. Vjerojatno sam ih vidio upravo toliko.

Drugom prilikom je to bilo isto tako u sitne sate negdje u vrletima Velike Paklenice. Pa još jednom na Velebitu i negdje na slovenskim Alpama. Vrlo rijetko ali zapanjujuće veličanstveno.

Danas, s našim urbanim svjetlosnim zagađenjima, smogom, i mnogobrojnim atmosferskim “ograničenjima” teško je vidjeti zvijezde u punom sjaju kako su to nekad promatrali naši preci.

A zvijezde su uvijek bile prisutne i važne: za moreplovce, izviđače, astrologe, astronome, znanstvenike, poljoprivrednike, svećenike, ljude koji su promatranjem i prijenosom iskustava prepoznavali njihova ciklička kretanja, njihove fiksne pozicije i s obzirom na kretanje nebeskog svoda unapređivali znanja.

U našem civilizacijskom ciklusu pojava dogleda, durbina i sličnih optičkih instrumenata omogućila je nove spoznaje. Teško mogu shvatiti, čak i pod idealnim vremenskim uvjetima, kako je recimo Galileo uspio uz pomoć malog (skoro kazališnog) dogleda odrediti neke planete pa čak i njihove satellite. Ja s pomoću puno jačeg durbina nisam ni toliko spretan.

Uvođenje optičkih instrumenata ubrzalo je upoznavanje s dubinama svemirskog prostora. Kvaliteta optike, lokacija astronomskih opservatorija na posebnim, visokim ili atmosferski čistim mjestima, omogućila je da naš pogled prodre sve dublje i dublje u prostranstva daleko od nas.

Njihova svijetlost potvrđivala je postojanje velike zvijezde, ili razotkrivala nove udaljene maglice, uočila nove planete, druga svemirska tijela. Ponosni smo kako je opservatorij u Višnjanu jedan od svjetski najuglednijih opservatorija za promatranje malih nebeskih tijela u sunčevom sustavu.

Ono što smo vidjeli je bio pretežito mrak (“praznina”) i čvrsta svemirska tijela koja isijavaju svjetlost ili je reflektiraju u dovoljnoj mjeri da to registriramo. Isto tako smo vidjeli da se njihov broj eksponencijalno povećava što bolju opremu imamo.

Sve je to bilo samo povećanje moći ljudskog oka. Vidjeli smo nove objekte ili nakupine objekata sve na razini tzv. očima vidljivog spektra valova.

Nakon toga je astronomska znanost krenula u　 proširenje naših moći. S jedne strane u traganju za idealnim uvjetima koji bi omogućili kvalitetno promatranje i snimanje poslali smo teleskop u putanju oko zemlje gdje neometan od atmosfere i eventualno svjetlosnih zagađenja mirno snima vrlo udaljene objekte.

Samo hlađenje izlivene optičke leće Hubble teleskopa je trajalo oko 5 godina a prva varijanta je “škartirana” radi skoro nevidljivhpukotina i nekoliko mjehurića u toj staklenoj masi.Ali sada već godinama šalje izuzetne fotografije o kojima smo prije mogli samo sanjati.

Na drugom putu (a koji se često spajaju u istim ili spregnutim uređajima) razvijaju se nove vrste teleskopa ili njihovog korištenja na raznim drugim frekvencijama, valnim dužinama , u dijapazonu daleko širem od vidljivog spektra. i Bingo!

Odjednom gledamo svijet galaksija i beskonačnog svemira sasvim drugim očima. Vidimo ono što smo naslućivali kao energetska okruženja, plinovita stanja, crne rupe, utjecaj ogromnih snaga koje vrte, povezuju, razvezuju ili raznose tisuće ili milijune zvijezda u prostoru oko nas.

Kaos tih zvijezda (odnosno viši red koji nam je još neshvatljiv a kamoli dohvatljiv) i njihovo kretanje pretvara se u kaleidoskop boja, oblika, najfascinantnijih doživljaja i razmišljanja. i koliko su prve slike bile iznenađujuće toliko sve one koje dolaze iza njih rađene raznim tehnikama postaju splet “pjesme” koju pjeva “sveprisutnost” oko nas.

Po nama prepoznati svemir (koji ne mora biti niti jedan jedini a niti do kraja prepoznat) velika je sfera u kojoj je naša domaća galaksija tek jedan “pixel” na fotografiji negdje na unutarnjoj trećini, beskrajno daleko od centra ali još uvijek daleko od ruba.

Kad gledam te slike ostajem bez daha zamišljajući kako je energetski popunjen svemir. Jer vidljivom oku praznina u spektru drugih valova postaje grandiozna mješavina energetskih struktura koje se kreću ritmom van našeg poimanja i vremena i prostora.

Kad pogledate sliku jedne magline udaljene milijunima svjetlosnih godina a onda vam navode da je presjek te magline opet par sto tisuća svijetlosnih godina pitate se samo kad ćemo svjetlosnu godinu zamijeniti s jednom prihvatljivijom jedinicom mjerenja ovakvih teško apsorbirajućih dimenzija.

Ljepota tih “svemirskih pejsaža” predstavlja sve, od rađanja ne samo zvijezda već i galaksija, do njihovog umiranja, rasta, “vjenčanja” ili tko zna kakvih gigantskih procesa. i mi smo dio toga. Promatrač jednostavno ostaje bez daha.

Tako sam i ja ostao bez daha gledajući zadnje objavljene Nasine snimke svemirskih prostranstava koje su objavili.

Za one koji žele pogledati nekoliko prekrasnih fotografija neka svakako kliknu na ovu stranicu　

http://www.jutarnji.hr/nasa-objavila-dosad-nevidene-fotografije-svemira/939702/?foto=2

a za one druge znatiželjnije svakako preporučam originalnu Nasinu stranicu snimaka snimljenih infracrvenom tehnologijom

http://www.nasa.gov/mission_pages/WISE/news/wise20110414.html

Ako pored toga na svoj CD uređaj postavite još kakvu dobru glazbu vaše putovanje može započeti. Znajte da su vaše misli uvijek brže od svijetlosti.

Uživajte!