Veliki grčki filozof (matematičar, autor mnogih djela itd) Platon, neka od svojih promišljanja i zaključaka, ilustrirao je kroz alegorijske primjere. Jedan od poznatijih takvih primjera jest “Platonova špilja”. Koristeći špilju on slikovito predstavlja osnovne elemente svog objektivnog idealizma.

U špilji se nalaze ljudi okovani na takav način da mogu gledati samo prema naprijed u zid špilje i donekle svoje sudrugove s lijeve i desne strane.

Kroz otvor špilje dolazi svjetlo koje osvijetljava neke pokretne likove (na ulazu u pečinu i iza njihovih leđa) tako da baca igru njihovih sjena na zid kojeg okovani ljudi mogu vidjeti.

Tada Platon postavlja pitanje: 'Što okovani ljudi misle da je zbilja? Zaključak je da oni zbiljom smatraju ono što vide a to je jedan drugog i sjene likova na suprotnom zidu.

Dalje razvija tezu kako su zapravo ljudi isti takvi sužnji, okovani osjetilima, u nemogućnosti da okrenu glavu (razum) prema istinskoj zbilji (likovima na ulazu u špilju koji predstavljaju svijet ideja) oni žive u polumraku opsjene i varke (svijeta pojava).

Tek kad se otrgnemo tih lanaca i okrenemo se prema izlazu vidjet ćemo stvarnost svijeta..... i tako dalje.
kad počnete razmišljati na takav način onda vam je lakše prihvaćati i tekstove kao ovaj priloženi.

Srdačno Igor

Život je iluzija

Igrati svoju ulogu

phil 

Svijet kojeg doživljavamo kao stvarnog u stvarnosti je jedna iluzija, slična projekciji  filma.

Mnogi od nas se možda sjećaju davnih dječjih uspavanki a jedna od njih  pjeva o tome  kako je “život zapravo san.”

To je klasičan primjer duboke, sofisticirane istine koja se kao “podzemna struja” pojavi na neuobičajenom mjestu. Vrluda svojim tokom kroz naš um kao zagonetka ili Zen misao, pojavljujući se tamo gdje je najmanje očekujemo i traži da razmislimo o njenom značenju.

Mnogi gurui i filozofi  slažu se s tom tajanstvenom primjedbom, koja govori da je, ovaj svijet kojeg doživljavamo tako stvarnim, zapravo jedna iluzija, slična filmu koji se projicira na platnu.

Mnogi od nas proživljavaju tu projekciju tako snažno da niti ne shvaćaju što je ona u stvarnosti. Potpuno smo uhvaćeni u tu iluziju, zamišljajući kako smo u dubokoj borbi na život i smrt i tako je ozbiljno shvaćamo.

S druge strane, nekolicina prosvjetljenih, žive svoje živote svjesni da je to, što većina nas doživljava kao realnost, zapravo prolazeća fantazija.

Kao rezultat, oni se ponašaju s pozicije odvojenosti, suosjećanja i mudrosti, dok se mi ostali borimo i koprcamo na toj pozornici u drami našeg života.

Kad usvojimo mudrost znanja da je život zapravo san, to nikako ne znači da bi ga ignorirali ili da se ne trudimo najbolje u tim Scilama i Haribdama naše sudbine.

Umjesto toga se, kao glumci koji u potpunosti žive svoje uloge čak i kad znaju da je to samo uloga, aktiviramo u drami koja se odvija, međutim s nešto više slobode jer znamo da to nije u cijelosti ono što jesmo

A život je zapravo kao neka improvizacija , jedna predstava čiji je scenarij već napisan i čiji kraj se zna. Kao improvizator, možemo činiti izbore a što više prihvatili tu kvalitativnu iluziju izvedbe, lakše će nam biti na ovoj planeti, s drugim ljudima, i s nama samima. Tada se uistinu možemo igrati sa sjenama koje na zid baca projektor, s punim angažmanom bez da nas to “povuče u mulj”.

Izvor: www.dailyom.com