Slika 1. Nedavno sam čuo dvije tri rečenice o tome kako udaranjem ili sviranjem o tibetansku zdjelu zapravo stvaramo niz autonomnih svemira u vremenu i prostoru.

Zamislimo li kretanje vibracija koje pokrenemo one se šire u koncentričnim krugovima ako stojimo, te u nebrojenim oblicima kad pomičemo izvor vibracije u prostoru ili još u nekom prostoru kad na nju u tijeku vibriranja lako pozvonimo.

Poanta priče govori o nečem drugom. Naime prema kvantnoj fizici sve je vibracija, pa tako i naš ali i bilo kakav drugi svemir (bez obzira na konotaciju).

U toj vibraciji stvaraju se i određeni entiteti (što god to moglo biti uključivo i nama shvatljiva živa bića ali i energetske tvorbe).

Ergo, udaranjem na tibetansku zdjelu, stvaramo neki svemir, u njemu neke entitete čiji je životni vijek trajanje zadnjeg čujnog odjeka prve vibracije, do kraja tog svemira. U tom vremenu nešto je začeto, postojalo i nakon toga završilo svoje postojenje u ovom ciklusu.

Slika 2. Jedne božične noći, dosta davno u toplom, drvima grijanom prostoru iskukuljio se prekrasan leptir. Zabunio se da je stiglo ljeto i vrijeme za njegovo buđenje.

Prekrasno ga je bilo gledati kako leti, kako se zaustavlja na zastoru, pokušali smo mu dati malo šećerne vode da bar preživi taj tjedan grijanja. Nakon dva dana je nestao. Njegov životni vijek je bio vrlo kratak ali ni u realnom ljetnom razdoblju leptiri ne žive dugo, zar ne?

Vijek njegovog postojanja u materijalnom svijetu vezan je uz ljetnu sezonu. Ali to je njegov život, početak, trajanje, kraj. Da li leptir zna da ga promatra entitet čiji je prosječni životni vijek negdje oko 70tak godina. Koliko je to leptirovih života?

Slika 3. Navodno da pčele žive oko 3 mjeseca i to je njihov početak, trajanje i kraj svijeta kakvog ga poznaju. Njih su promatrali i rimljani čiji je prosječni životni vijek bio oko 30 godina (ratnici) do 40 godina (preživjeli). U međuvremenu vijek ljudskog života se produžio skoro dva puta, radi boljih životnih i zdravstvenih uvjeta ali i manje ratne svakodnevice.

Slika 4. Kad pogledamo unaokolo, životni vijek bića je vrlo raznovrstan, naši kućni ljubimci, psi svoje godine proživljavaju intenzivnije nego mi, njihovih 13 godina je već vrlo ugledna starost i treba ih tako tretirati.

Istovremeno nas kakav stari hrast sa svojih 400tinjak godina promatra kao prolazni trenutak i iskustvo kojeg će sa srećom proživjeti ako se neki od ovih dvonožaca ne sjeti da ga posječe sa svojom motornim pilom.

Što li onda razmišlja maslina na dalmatinskom otoku za koju kažu da ima preko 1500 godina ili npr. najstarije stablo na svijetu. Protok vremena je relativan pojam čak i na ovoj linearnoj razini.

Slika 5. Čovjek je mjerilo svega pa svijet uspoređujemo s našim svjesnim postojanjem.

Rođen sam u prošlom stoljeću, i imam nekakav osjećaj o tome što znači preći u drugo tisućljeće. Ali što meni znači prije 300 godina osim nekog povijesnog podatka.

Ili, postojanje svjesnosti da su prvi pisani dokumenti nastali u starom Summeru prije otprilike 8000 godina. Sam pojam toliko tisuća godina je nepojmljiv za moj ego i um koji može dohvatiti vremenski nešto daleko kraće.

A osim toga srećom da je dokumentacija ispred toliko godina pronađena jer inače bi naša povijest vjerojatno bila puno kraća. Zar ne? Jasno, barem ona koje smo svjesni.

Zašto ove slikice o vremenu?

U kratkom razdoblju dobio sam dvije informacije o postojanju računanja vremena na sasvim drugim razinama, u skoro pa besprizornim daljinama koje moj um tesko moze dohvatiti.

Nešto iz Maya kalendara a nešto iz starih svetih zapisa Veda. Netko, je u nekom davnom (prije svih suvremenih znanstvenih otkrića) trenutku zapisao podatke koje danas interpretiramo u ljudskim godinama na sljedeće načine.

Mayanski kalendar započinje prije 16.4 milijardi godina kad počinje ovaj materijalni svemir i počinje prva razina svijesti

Prva razina svijesti

Prije 1.26 milijardi godina počinje život i stanična svijest.

Druga razina svijesti

Prije 820 milijuna godina nastaju složeniji oblici, biljke, ribe, reptili.

Treća razina svijesti

Prije 41 milijun godina počinje “obiteljski” krug svijesti/stvorenog i razvoj prvih majmuna.

Četvrta razina svijesti

Prije 2 milijuna godina razvoj “čovjeka” odnosno svijest sličnosti i različitosti ili uma koji donosi odluke.

Peta razina svijesti

Prije 100.000 godina, “kulturološka” razina i svijest “zajedničkog razloga”

Šesta razina svijesti/stvorenoga započela je u neko “dogledno” vrijeme prije 5000 godina, nastankom pisma i svijesti o zakonima.

Sedma razina svijesti/stvorenog započela sredinom l8.st kroz svijest o moći.

Osma razina svijesti/stvorenog počela je tek nedavno 1999. a njeno obilježje je svijest o moralu.

Deveta i posljednja razina svijesti (svijest o sudjelovanju) započela je prije tri dana 12.02.2011. godine.

I ona, prema Mayama završava 28.10.2011 (ako vas detaljnije zanima vidi prilog)

izvor: http://www.forum.hr/showthread.php?t=359470

 

Sveti indijski spisi Vede

U davno su vrijeme ispisali povijest svemira, božanstava zemlje i čovječanstva koristeći vremenske jedinice koje lako možemo pretvoriti u ljudsko računanje vremena da spomenemo recimo:

1 Brahmina godina je 3 trilijuna 110 milijardi 400 milijuna ljudskih godina.

Manvantra iznosi 306 milijuna 720 tisuća ljudskih godina.

Ali srećom ima i manjih vremenskih jedinica kao npr.

Satja Juga koja iznosi 1 milijun 728 tisuća ljudskih godina.

Ili još puno manjih kao 1 godina Deva koja iznosi 360 ljudskih godina, pa sve do 1 paramanu koja iznosi oko l3 mikrosekundi (13 milijunti dio sekunde)

(ako vas zanima i to je priloženo) izvor:

http://www.sanatankultura.com/vedsko-ra269unanje-vremena.html

Govorimo o brojkama koje teško izgovaramo, jedva pojmimo, nešto lakše napišemo ali ih ljudskom moći ne možemo čak niti izbrojiti, čak ako bismo se punom snagom bacilli na brojanje zrnaca pjeska na Zlatnom ratu..

Koji je to svijet koji je o tome pisao, zašto, čemu je to značilo ako je naš život niti treptaj oka u tim vremenskim udaljenostima. (sličnost s leptirom je namjerna!)

Povijest se otvara, sve se više govori o Atlantidi, Lemuriji, civilizacijskim ciklusima koji su bili prije nas, neki od njih puno razvijeniji. Kažu i da smo dobili pomoć od puno starijih civilizacija koje su naša galaktička braća (ili možda genetski stvoritelji kako kaže Zitchin) Piramide u Visokom samo su jedan od dokaza u prilog toj tezi.

Bez potrebe, praktične vrijednosti, ostvarenih spoznaja i znanja to ne bi bilo ostvarivo. S obzirom na trajanje ljudskog vijeka teško je zamislivo razmišljati u takvim proporcijama ako te spoznaje ne pripadaju određenim razinama provjerlljivog znanja.

Prolaskom kroz naše inkarnacijske cikluse vjerojatno da ipak aktivno sudjelujemo i u takvim vremenskim daljinama (ili tko zna istovremenosti istih samo na raznim razinama i vremenskim granama). To je onda pitanje za dušu zar ne?

Ugodno čitanje “Duhovno biće i fizičko iskustvo” dailyOm

Igor Lah 14.02. 2011