Pozivam vas da pogledate film a imate priložene i neke web stranice za koje smatram da su zanimljive
 
http://www.youtube.com/watch?v=pIz2K3ArrWk
http://galacticchannelings.com/english/major_happenings.html
http://galacticchannelings.com/hrvatski/index.html

Nakon toga kad stignete imate prilozen i jedan tekst o putu.

PUT 

 

Put, puteljak, cesta, kolotrag, autocesta, kaldrma, morski put, zračni koridor, skijaške staze, gradska prometnica, ulica, staza preko parka ili planinarska. Sve su to samo neki od naziva za ono što smo utabali, izgradili, naslijedili, odredili, obnovili ili planirali da bismo stigli s mjesta A do mjesta B uzimajući pritom u obzir praktičnost, ekonomičnost i brzinu ostvarenja našeg cilja.

Od onog trenutka  kada je moj jako daleki pradjed (prabaka?) (bez obzira spustio se on s grane ili bio začet za potrebe rada u južnoafričkom rudniku zlata za potrebe planeta Nibiru) krenuo tražiti vodu ili hranu i na isti način to ponovio nekoliko puta utabao je stazu.

Ukoliko je bila svrsishodna i drugima slijedili su je i ostali. Ako su se stvari u prostoru i vremenu promijenile utabala se nova. Komunikacijom između raznih naselja, plemena pa onda krajeva stvarala se čitava mreža putova razmjene informacija i dobara ali i ratnih poduhvata.

Trgovačke karavane su uporno gazile široki kolotrag kako po kopnu tako i po moru. Kasnije u povijesti pojavili su se vrsni rimski graditelji i inženjeri koji su izgradnju cesta za svoje vojničke i trgovačke pohode doveli na jednu tada vrhunsku razinu te smo ih slijedili tisućljećima.

Mnoge današnje ceste još uvijek slijede one stare rimske iako su se u međuvremenu pojavili nešto i francuski i austrougarski mjernici i graditelji.

Tako je povijest brzo prošla a danas gradimo moderne autoceste s tehnikom kojoj (ukoliko želimo) skoro pa ništa nije prepreka. Istovremeno gradovi su mreža ulica kojima se svakodnevno krećemo. Iznad sebe gledamo kretanje aviona po koridorima , na moru i rijeci imamo plovne putove , na cesti biciklističke staze, staze za pješake, a u planinama označene planinarske staze, skrivene lovačke ili vjekovne pastirske.

Promatramo li tako bilo koji put on ima nekoliko razina svojih značenja.

U prvom redu je tu ona čija je svrha stići do točke B. i to je najvažnije i zato ga koristimo. Doduše možda nakon B nastavimo dalje svim slovima abecede ali u konačnici za nas je to uvijek put do određenog cilja kojem smo se namjerili.

Zatim, dolazeći do točke B nosimo sa sobom  niz stvari koje “razmjenjujemo” u točki B. Od robe, razgovora, svoje aure, informacija, mode, energije, čak i bakterija i virusa koje nosimo sa sobom. To ne mora biti vezano uz daleka putovanja. To možete osjetiti i ako npr. djevojka primjereno obučena za špicu u centru Zagreba radi nekog razloga odšeta  na periferiju Zagreba ili se planinar nakon spusta sa Medvednice uputi direktno u neki kafić u centru grada.

Još samo kao primjer jedno, u svakom trenutku putovanja po tom putu mijenjaju se uvjeti okruženja pa je tako put od A do B sastavljen od niza malih segmenata, okruženja u kojima se zbivaju određeni događaji. Na velikom putovanju mijenjate sredstva prijevoza, prolazite kroz različite gradove i njihove ulice ili osluškujete razne jezike. Ali i na mikro razini mijenjaju se vizure kuća, dvorišta, stanara, njihovih kućnih ljubimaca, boja. Teško da će vaš  put po istoj ulici kojom idete do tramvaja ikada biti isti. Bit će stalna promjena od prirode- drveće uz put do sudionika u prometu ili neke nove gradnje.

Možda ovakvo razmišljanje opterećuje nešto što je jednostavno vaša jurnjava da ulovite autobus. Ali, znanstvenici su dokazali da čovječje oko i podsvijest registriraju praktički sve što se zbiva na tom putu ali srećom rade grubu selekciju vama najvažnijih stvari kako vam ne bi pregorjeli osigurači. Možda je ponekad dobro osvijestiti barem tu raznovrsnost razmjene utjecaja između vas i okoline kroz koju se krećete po ulici po kojoj se krećete. Zar ne? Nije li to intrigantno.. Ali idemo dalje.

Kako se osjeća osoba koja iz jednog manjeg mjesta dolazi u veliki grad. Kakvi su to osjećaji. Za vas druge koji žive u “velikom gradu” pitanje, kad ste putovali iz vašeg grada u inozemstvo i došli u jedan megapolis, kakvi su to bili osjećaji? Kakav je bio tempo toga grada i ulica i prometa kojim ste se kretali. Vi koji ste naviknuti na užurbani tempo vašeg grada? Svako je prvenstveno naviknut na prostor u kojem obitava koji god su ga razlozi

Na svakom tom putu (ulici) prisutni svojom prisutnošću i svojim energijama stvaraju zajedničku energiju koja ima svoj ritam kretanja (ritam ulice, grada). Došavši iz relativno velikog mjesta Slavonije prijatelj je spomenuo “da jedva čeka da obavi posao i da se vrati u mir nakon ovog pre užurbanog grada “. Istovremeno ako ste slučajno bili u New Yorku, Londonu (nikad nisam bio u Tokyu ili Singapuru koji imaju još jači tempo) možda ste osjetili kako je tempo i energija Zagreba u toj usporedbi vrlo spora. O toj energiji ovisi tempo vožnje, ponašanje vozača, kretanje pješaka na boju semafora ili jednostavno njihovo sjedenje u kafiću. Samo stojite na Ilici i promatrajte kretanje tom ulicom, kako vam prolaznici ulaze i izlaze iz kadra, kojim ritmom i tempom, promatrajte bilo kojom ulicom i prisjetite se nekih drugih ulica.

Hodate cipelama s gumenim potplatom, obučeni u hrpu zaštitne odjeće ne osjećajući toplinu, mraz, zrak, zatvoreni u svom mjehuru energije i bez kontakta s prirodom. Ali opet onda postoje druge silnice koje vas vode, brzina posla, odlučivanja, razmišljanja, kalkulacija, borbe za posao ili prestiž, tempo dogovorenih sastanaka.

Jer to danas moramo. Ritam života i obveza i potreba tjera nas tim ritmom koji se godinama sve više ubrzava. To ubrzanje donosi rezultate u ovom našem vremenu i prostoru pri obavljanju poslova, brzo, efikasno. Zaspali gradovi teško se bore s aktivnim gradovima.

Kad odete na planinarsku stazu drugačiji je ritam staza na Sljemenu nego negdje daleko u vrletima Velebita, tamo imate više vremena i radosno porazgovarate sa prolaznikom, bliži ste prirodi, u velikoj brzini vi se i udaljavate od prirode.

Usporite li svoj korak dovoljno tako da bude jedva pokretan i promatrate oko sebe vrlo polako, smirujući kucanje srca i vatromet misli, osluškujući sve što se zbiva oko vas, udišući bogatstvo trenutka sadašnjosti u sebe, krećući se tako polako da imate osjećaj kao da se oko vas sve zaustavilo otkrit ćete jedan novi svijet unutar sebe i oko vas. Možda neće biti produktivan na ovoj materijalnoj razini ali na duhovnoj bit će to čitav novi svijet. Na vama je izbor da u tom rasponu nađete svoje mjesto i put.   

 

listopad/2011