Jeste li čuli da je vaše srce navodno jedini organ nad kojim vaš um nema nikakvog utjecaja. Ono ima svoje osjećaje, misli i sjećanja, ono ima svoj vlastiti put, bitak i djelovanje. Vaš um nema nad njime nikakvu kontrolu.
Kao takvo, vaše srce ima svoj svijet kojeg je dobro poznavati i s njime komunicirati. Uđemo li u tu srž onda govorimo o onoj iskonskoj, svemirskoj, svevremenskoj i sveprisutnoj ljubavi jednosti koja nije ograničena materijalnim prostorom i linearnim vremenom i koja je naš kontakt sa sveprisutnim. Pa malo razmislite o tome.
Daily OM R, 26. svibnja 2010,www.dailyom.com
Prostor bez zvuka
Tišina srca
phil
Potrebno je osjetljivo uho da se uglazbite u tišinu srca, a kad je poslušamo tad možemo doživjeti duboko iskustvo
Da bismo drugima prenijeli svoje strasti, emocije i našu ljubav, često provodimo puno vremena pokušavajući pretvoriti osjećaje svojih srca u riječi. Obično smo toliko zaokupljeni pokušajima prijevoda rike srca u jezik da najčešće ne osjetimo ono najdublje iskustvo koja nam srce nudi, a to je tišina.
Svaka se pjesma uzdiže iz te tišine i vraća u nju. Ono što preostaje, nakon što, ispjevamo sve pjesme, izgovorimo sve monologe i iskažemo sve emocije, jest tišina.
Dok se svaki val osjećaja podiže iz i pada natrag u tišinu, tad nam se nudi prilika da se povežemo s prostranom, otvorenom i snažno iscjeljujućom mudrošću i bezzvučnim centrom svog srca.
Kako većinu vremena naša srca zvuče nekako bučno i uzbuđeno mi ih čak niti ne asociramo s tišinom. Vaše uho mora biti vrlo osjetljivo da biste se uglazbili u tišinu srca, ali ta tišina postoji u svakome od nas, tako blizu i tako velika da je čak niti ne zapažamo.
Nje možemo postati svijesni na isti način kao kad smo svjesni negativnog prostora u zateknutom trenutku života, pozadini fotografije, otvorenom nebu koje sadrži sunce, oblake, mjesec i zvijezde.
Navikli smo se da se možemo uskladiti s predmetima i zvukovima koji su jednosmjerni, čvrsti i tridimenzionalni. Da bismo vidjeli i čuli očito prazan prostor koji sadrži te zvukove i predmete, treba samo malo vježbe.
Našu svjesnost možemo usmjeriti na svoje srce jednostavno tako da dišemo u pravcu područja našeg srca. Prvo što ćete možda uočiti su osjećaji kao što su radost ili tuga te fizički osjećaji kao čvrstoća ili mekoća.
To ćemo prepoznati i prihvatiti dok nastavljamo disati te se dalje fokusiramo pažljivo osluškujući. Obuhvatimo te osjećaje i senzacije svojim dahom prihvačajući da su oni sadržani u jednoj nemjerljivoj tvari kao što je voda ili zrak, nedodirljivi, neopisivi, ali potpuno stvarni.
To je tišina vašeg srca, i što je više slušate, što joj se više vraćate i prihvaćate je, tim više ćete se umivati i pročišćavati u ovom bezzvučnom centru svojeg bića.