Pričat ću ti priče moj Prinče od Unuka
Namijenjeno bakama, djedovima, tetama, stričevima, ujacima, ujnama, mamama, tatama, starijim sestrama i braći, ostaloj užoj i široj rodbini, al i drugima koji neposredno ili posredno komuniciraju s djecom, ili tijekom njihovog odgoja ili stvaranjem sadržaja namijenjenih najmanjima itd.
Jednom, prije ili kasnije djed se suočava sa surovom stvarnošću potrebe za pričanjem i prepričavanjem bajki, priča, crtića, igara, dječjih predstava, angažiranog utjecaja i odgoja sredine u kojoj stasa njegov unuk.
Tako se i taj početak suočavanja u jednom trenutku iz blage putanje pretvorio u strmi uspon savladavanja novog gradiva – svijeta dječjih bajki i priča pod neprestanom paljbom zapitkivanja.
Pa što, niti prvi niti posljednji, uostalom, evo knjižare, dječje trgovine, internet, tv program, cd, dvd izvora, tek sam započeo učiti.
Ostaci mojih sjećanja dopiru do Andersenovih i Grimmovih bajki i onih “domaćih” IB Mažuranić. U lijepom sjećanju je ostala biblioteka “bajke i pripovijetke čitavog svijeta”. Naravno biblija su bili Winnetou i Zane Grey a nakon toga se otvorio svijet Toma i Jerrya pa konačno SF a ostalo je povijest.
Vratimo se natrag na početak usvajanja priča, pouka, ulazak u svijet lijepih, prekrasnih bajki. Tijekom čitanja pokušavate objasniti nešto uz samu priču, čak i odgovoriti na neka pitanja koja se počinju pojavljivati.
Na početku su tamo prinčevi i princeze, zečići, pačići, ježići, medvjedići, patuljčići, lisičići, vjeveričići itd. Ok, do tu je sve u redu, neka od tih bića veselo skakući i imaju slatke okece….
Nakon toga suočavam se s izazovima..
Ooops pojavljuje se zla vještica koja truje jabuku (otrov!) pa šalje lovca da ubije prekrasnu princezu! (ubistvo!); Što sada?
Ljepotica se ubode na otrovni trn ponuđene prekrasne ruže (kakva je razlika od doktorice koja pika s injekcijom?); dvije zločeste sestre “buliraju” treću skromnu a tom šikaniranju se pridružuje i majka; (majka se tako ponaša prema kćeri?) pa princeza ljubi žabu (jel onakvu kakve su u Maksimiru?); da li Aladin radi dobro djelo ili zapravo krade pokradeno i spretnošću prevari prevarante i nagradi svog pohlepnog brata?
Baka (vještica) hrani djecu u kavezu da ih skuha? (Baka?)
Da li dječak penjući granama čarobnog graha “krade” pospalom divu koku koja nosi zlatno jaje (ispričavam se “otuđuje”)?
Kako to da Dorothy leti vjetrom preko čitave zemlje, slijeće živa i zdrava ali istovremeno sa svojom kućom nasmrt “zgazi” zlu vješticu?
Ili, kako to magarac hoda na dvjema nogama, na sebi nosi psa koji na sebi nosi mačka a ovaj na sebi pijetla i oni se unisono bore protiv razbojnika i tjeraju ih iz njihove kuće te otimaju i kuću i hranu; i zašto medvjedić koji je tako živahan u ruci djeda nakon što on ode iz sobe postaje jednostavno lutka koja čeka unukovu misao, maštu da joj udahne život;
Kako proći kroz tu turbulenciju?
Kako proći sve prepreke prije nego formalno pravno dobro pobijedi zlo?
Nastavit ću s crtićima; teta u jaslicama panično pokušava opravdati plavu čvorugu na glavi, eto slučajni sudar na strunjačama, da, ali prosječni crtić ima toliko lupanja po glavi ( mačak, pa miš, pa pas, pa naizmjence) da je to normalna pojava da nekoga lupiš po glavi, posebno je to dobro s nekom tvrdom drvenom igračkom, u crtiću se strese i juri dalje, dapače, zabiješ ga u zemlju do vrha nosa uzastopce lupajući po njegovoj glavi lopatom i ne izgleda da ga boli.
Tarzan počinje živjeti u obitelji majmuna tek nakon što je veliki tigar pojeo njegove roditelje i majmuničića (Pojeo?). Hmm!
Dora barem podučava snalaženje u prostoru i učenje nekih engleskih riječi te pomaganje prijateljima u nevolji. To je već bolje, ma kakvo bilo….
Što odgovoriti, kako ispričati, kakvu pouku izvući?
Život je koloplet lekcija, ima svojih grubih i lijepih strana i o svemu moramo informirati naše potomstvo. I mi svi smo te iste priče proživjeli i doživjeli pa i preživjeli.
Doduše dozvolite li meni kao amateru i priučenom povremenom odgajatelju, čini mi se da je agresivnost bila ipak nešto manja a i količina svega toga je bila manja, Da li?
Da, netko će reći da se velika briga iskazuje za dobrobit djece i njihovog odgoja, generacije stručnjaka se brinu o njima i o njihovoj dobrobiti na raznim razinama i ja bih trebao biti zahvalan za njihov pozitivan utjecaj.
Ima i dobrih crtića i dobrih edukativnih emisija i dobrih knjiga na koje sam naišao ili mi bijahu darovane.
Ali u stvarnom svijetu, teško ih je naći, sačiniti kakvu takvu selekciju. U hipertrofiranoj masi koja se pod plaštom dobrobiti provlači ima najviše “profit oriented businessa”. Pa će se tako police savijati pod “bajkama svijeta” “mojim najljepšim bajkama” “najljepše bajke” “moja velika knjiga bajki”.
Pa ćete gledati stranice prilagođene dječjem uzrastu od A-B, B-C ali i od A-C itd, ponekad će crteži biti u najmanju ruku nerealni a riječi sklepane na način da ih teško možete čitati, pojednostavljeno do maksimuma ali zato sa sjajnim bojama, plastificirano i u finotisku, 3D, za svih tih petnaest dana koliko je potrebno da ih se počne trgati. Najčešće nemate prostora niti da se razvije mašta.
Bojim se da prostor a posebno vrijeme za onu pravu priču, za stvaranje maštovitog svijeta bez utjecaja elektronike, postaje sve manji (naravno da je jednostavnije posjesti dijete ispred televizora nego odvojiti vrijeme od ostalih urgentnih poslova i pored svega izmišljati priču)
Uvijek ostaje ona dilema koliko ste u prijenosu priče uspjeli, koliko ona ima poruku i gdje naći nove temelje za sve nove priče, odgovore na sva nova pitanja malih mudraca koji nisu više zadovoljni jednostavnim i jednostranim odgovorima.
Počele su me mučiti dileme, s jedne strane nezadovoljstvo s hrpom nemuštih slikovnica koje od priča naprave dvostraničnu verziju s karikiranim likovima čovjekolikih životinja
koje ponekad čak nisu sigurne u leksiku svog govora, dječjih (djetinjastih) pjesmuljaka koji sliče više na stihoklepstvo, a s druge strane izazova lakoće postojanja elektronskih naprava i svežnjeva dvd-a.
Između njih stisla se moja mašta dezorijentirana u prostoru i vremenu.
I TADA STIŽE POMOĆ. Prijatelj pošalje adresu web stranice http://www.magiceconomy.com/. Stranice na kojoj je posložen veliki dio priča za djecu koje je prikupila, obradila, doradila ili oplemenila Vesna Krmpotić, spisateljica mnogobrojnih krasnih knjiga i pjesnikinja slojevitih poetskih doživljaja.
Sve je to posložila pod naslovom KNJIGE VRLINA. (ISTINE, ISPRAVNOSTI, MIRA, LJUBAVI)
Predamnom se rastvorila jedna raskošna zbirka koja mi je otvorila nove prozore u svijet komunikacije s unukom, možda još ne danas, ali sutra kad navrši 5-6 godina pa čak tamo do l5 svakako.
Pregledavši letimično nekoliko tih složenica od vjerojatno stotinjak posloženih u tri grupe a pripremljenih za pričanje i razgovor s djecom bio sam osupnut pristupom, sadržajem i tehnikom.
Teme su raznovrsne prema tome siguran sam da svatko može pronaći teme koje mu odgovaraju, u kojima se nalazi i koje može prenijeti svojim “mladuncima” a “i šire”.
Osnovna struktura sadržaja jasno je posložena u nekoliko grupa..
UVODNI DIO KOJI SE SASTOJI OD DEFINICIJE samog sadržaja dotične priče (kao npr. vrline i osnovne vrijednosti te dob kojoj je namijenjena)
Naredni dio predstavlja nekoliko GESLA, POSLOVICE, MOLITVE koje su usmenom predajom ostale u narodu (narodima svijeta) vezano uz sam sadržaj priče.
Naredni dio je TIHOVANJE, gdje se zajedno s djecom pripremamo za slušanje priče, koncentriramo našu pažnju na priču i otpuštamo sve druge zaigrane misli (u odraslom svijetu rekli bismo i meditacija).
Slijedeći dio je ZBORNA PJESMA, gdje se djeca ili odrasli s djecom ujedinjuju “u vibraciji zvuka i jedinstvenog tona” te stvaraju temelje za slušanje priče-
Pa onda sama PRIČA (iz raznih krajeva svijeta, raznih kultura, podneblja) sa svojom porukom i smirenom naracijom.
PITANJA ZA RAZGOVOR su taksativno navedena pitanja koja vas inspiriraju i omogućavaju razgovor o razumijevanju priče, pažnji koja je posvećena priči i reakcijama na pojedine elemente priče.
IGRAONICA/RADIONICA je završni aktivni dio gdje se ostavlja mogućnost a ponekad i upućuje na proradu priče kroz dramaturšku obradu u samoj interakciji djece kako bi se što bolje uživila i razumijela odnose unutar priče.
I što da vam kažem. U mislima sam se našao ispred onog starog kamina oko kojeg su sjedili stariji dok su djeca uz pucketanje gorućih grančica sjedeći na podu slušala legende, bajke i priče u ono vrijeme kad televizora ne bijaše.
Misli su letjele uživajući u priči, načinu kako je postavljena i mašti koju oslobađa hraneći kreativnu snagu male glavice.
Siguran sam da će mi te priče olakšati pričanje priča, da ću naći priče u kojima će svi elementi biti jasni, u kojima neće biti agresivnosti (što dulje to bolje) i gdje ćemo moći razgovarati bez gotovih isporučenih rješenja onako slojevito, mudro i smireno.
Evo, još malo ću se strpjeti a vi u međuvremenu pogledajte ove stranice.
bglavac
irida
