Nakon današnjeg “gonganja” izašao sam kao “oblak” u nekakvoj tjelesnoj formi. Svaka stanica osjećala se samostalno u svojoj povišenoj vibraciji a sve su one činile jednu prostranu “zajednicu” koja je prolazila gradskom vrevom.
Druženje s dragim osobama, ljubazna ponuda za stol u slastičarni, božanski kolač i capucchino, prohladan ali čist i suncem okupan dan, sve su to bile vibracije okruženja koje su me zadržale u uzbudljivom osjećaju radosti a opet ispunjenošću i smirenošću.
Trebat će još nekoliko sati da se ta “egzaltiranost” “protresenih” i “dalekim putovanjima” ispunjenim stanicama polako smiri i da se vratim u životni kolosjek.
U međuvremenu gledam oko sebe i misli mi lutaju po “svemiru vibracija” koji nas okružuje i čiji smo sastavni dio .
Fascinantno je razmišljati kako je sve oko nas uključivo i ono što mislimo da vidimo kao vrlo čvrste i materijalne objekte zapravo samo odraz raznovrsnih frekvencija energije. Sve je energija a mi smo uronjeni u taj ocean vibrirajućih energija.
Postojimo kao frekvencije, okruženi smo s beskrajnim nizom frekvencija koje ne vidimo, zvukovima i vibracijama koje ne čujemo, tek možda ponekad osjetimo, signalima za koje moramo imati posebne uređaje da ih dekodiramo.
Tu gdje nismo sami nego smo dio jednog. Tek se neznatan dijelić toga nalazi u našem vidnom, slušnom, mirisnom, taktilnom polju. A to čini naš čitav vidljivi svijet koji morate priznati nije malen.
Najnoviji dosezi kvantne fizike približili su “materijalni” svijet onom “duhovnom”. Zamislimo li onaj sićušni atom njegova je jezgra kao nogometna lopta na centru stadiona a na tribinama su elektroni koji se vrtoglavom brzinom “kreću” oko jezgre. Za nas je to vrlo materijalni “stol u koji se možemo bolno udariti”. A ipak on se prvenstveno sastoji od vibrirajuće “praznine”.
Međutim to nije osnova našeg svijeta već nju moramo tražiti još puno dublje u mikrokozmosu gdje se nalaze vibribrajuće čestice energije i nista više. O tome govori knjiga “Tajna” i “Holografski svemir” i mnoge druge.
Glazba, eventualno tri oktave tonova i polutonova, njihova kombinacija i ritam te različiti instrumenti stvorili su toliko nepregledno mnoštvo glazbenih djela kojima se divimo i u kojima uživamo.
Uživam u jembe bubnjevima, njihov “primordialni” ritam koji nas odvodi u korijene našeg postojanja iz onih vremena kad je čovjek “naletio” svojim štapom na šuplje deblo i pokušao imitirati zvuk kojeg je negdje čuo, taj iskonski ritam budi nešto duboko u nama.
Putujem sa šamanskim bubnjem koji svojim vibracijama probija slojeve ustajalih frekvencija te nas povezuje sa suptilnim svijetovima i duhovnim vodičima.
Na sličan nam način meditativni
Naše ćakre kao energetski centri su u uzajamnoj interakciji frekvencija usklađujući vibracije našeg “materijalnog” tijela. A bez vibracije životne energije oko nas (prana, ki, chi…) ne bismo preživjeli.
Rečeno mi je da Cjelovita svjetlosna bića kažu kako ne dolaze iz drugih dimenzija već samo s drugih frekvencija ovog našeg istog svijeta. Koliko oni spuste svoju frevenicju da bi nas dosegli toliko bismo mi trebali povisiti svoju da bismo ih susreli.
Savjesnom meditacijom pripremamo našu duhovnu frekvenciju da se približi tim drugim svijetovima, misao, duh, duša, um traži prostore komunikacije s drugim svijetovima frekvencija.
U snovima naše frekvencije plutaju na sviješću “nekontroliranim” razinama puno slobodnije, prpošnije i istraživanjima nadahnute.
Umjetnička djela, slike, od “klasičnih” do modernih koje ukrašavaju zidove velikih muzeja ili privatnih zbirki od energetski vrlo posebnih kao selfičke slike iz Damanhura do onih jednostavnih oslikanih potrebom umjetnika da jednostavno iskažu i prenose svoje frekvencije osjećaja na platno.
Što je pjesma ili stih ako ne zbir frekvencija koje prenose osjećaje dubokih unutarnjih emotivnih poriva. A ljepota te frekvencije kao kod pjesnika ili nekog drugog dira i vibrira zajedno s mojim frekvencijama. I onda kažemo kako nam se nešto sviđa ili ne.
Što su skulpturalna djela gdje visak slijedeći energetske linije pokazuje koliko je snažna energija koja isijava iz pojedinog rada, samog, ili zajedno s prostorom ili vremenom u kojem se nalazi. . Boje imaju svoju frekvenciju, kamen isto tako.
Prisjetimo se moći frekvencija kada su tibetanski lame pjevanim mantrama podizali kamenje u visinu usklađući i mijenjajući postojeće vibracije i oslobođali ih gravitacijskog magnetizma i njihove težine ili čudesnog poduhvata u gradnji posebnog dvorca jednog čovjeka na Floridi..
Vjetar u kosi, oblaci na nebu, zrake sunca, miris cvijeta ili pjev ptica. Kako mogu biljke održati prekrasan koncert ako ne šalju svoje vibracije koje prepoznaje sofisticirani uređaj.
Kakav li je samo dokazani utjecaj vibracija glazbe, izgovorene ili napisane riječi, fotografije ili meditativne misli na stvaranje kristala u vodi.
Koliko samo toga postoji a tek toliko malo znam. Kako gore tako dole.
Bez obzira što je sve oko nas frekvencija najčešće se ipak identificiramo s glazbom, ritmom kao kad slušamo prekrasnu meditativnu glazbu, tibetanske zdjele ili kristalne zdjele, gongove, ritmički bubanj. One u vrlo brzom linearnom vremenu razbijaju slojeve ustajalih frekvencija i olakšavaju put našim osjećajima u kontaktu s višim i kvalitetnijim frevencijama. Tamo pronalazimo i istražujemo našu božansku pripadnost i postojanje i spoznaju u Jedno koje nam je bilo oduzeto iz tko zna kakvih razloga i tko zna kada.
Kako to shvatiti, kako to prihvatiti, kako razumjeti našim umom ili razumom. Teško ili skoro nemoguće, za nove spoznaje trebaju i nove tehnike i to je ono traganje i put za kojim stalno tragamo i čeznemo pa čak i samo na nesvjesnoj razini..
Jedan način je svakako osjećati srcem, dušom, intuicijom nečim što možemo reći da kontrolira desna polutka mozga koja ne bi bila cjelina bez lijeve, jer inače kako bismo preživjeli u suočavanju s iskustvima i lekcijama koje smo si odredili u ovom životu.
Ljepota tih frekvencija postaje još ljepša kad se odvažite na putovanje. Ovaj put je vibracija instrumenta bila prozor u bljesak snažne bijele svijetlosti i prelazak na nivoe koji prožimaju toplinom i beskrajnom ljubavlju.
Vrijeme je za snove a još sam uvijek pod utjecajem tog dubokog doživljaja i osjećaja koji su me preplavili.
Dodatak:
Naredno jutro se budim i nasumce uzimam knjigu s police (bila je teška), nasumce otvaram stranicu, stavljam naočale i čitam:
“Sve što postoji je energetsko polje, jedinstven vibracijski uzorak energije, stvorene mislima i emocijama. Sve što postoji ista je energija, ali bezbrojni uzorci unutar nje stvaraju bezbrojne oblike, baš kao što se voda može javljati u obliku tekućine, oblaka, pare i leda. …. Na razini čiste energije sve je povezano sa svime. Ne postoji mi i oni, samo mi i na kraju “ja”… sa sposobnošću pristupanja univerzanoj svijesti…..”
David Icke, Najveća tajna.
Ok, shvaćam. Primio sam poruku.