PERCEPCIJA BANANE  1                            

 

Sjećate li se onog bradatog vica kad je predstavnik jedne od najvećih tvrtki za proizvodnju gaziranih pića zamolio za audijenciju u Vatikanu. Tom prilikom licitirao je s “nemoralnim ponudama” da bi se uz primjerenu “financijsku injekciju” svakodnevna rečenica “kruh naš svagdašnji” eto, modificirala u “piće naše svakdašnje” (jasno s naglaskom na marku)..

Njegova svetost je s indignacijom odbijala sve više i više iznose da bi na kraju ostala u zraku poruka prevelikog iznosa i eventualnog ponovnog susreta. Nakon njegovog odlaska njegova svetost je žurno nazvala pravnu službu i zapitala ih “kad nam istječe ugovor s pekarima?”……

Vic kao vic ali vicevi su često povod i za razmišljanje, Zar ne?

Nedavno sam dobio jednu “forwardušu” na temu banane. Kako ona ima puno MB teško bi bilo čak i taksativno navesti sve prednosti ove voćke koje su tamo navedene: od prirodnog šećera za energiju, ... protiv stresa radi kalija,…. smanjuje rizik srčanog ili moždanog udara…. zaštita protiv uboda komaraca i konačno fenomenalna za glancanje cipela. Na kraju stoji  preporuka da svatko treba pojesti jednu bananu svaki dan.

Jednostavno savršen plod koji sam isti čas jednostavno morao pojesti.

Istovremeno zanimljiva i konkretna prezentacija koju sam ne razmišljajući proslijedio da i drugima koristi i tako su mnogi sigurno učinili i naučili nešto novo.

Dok sam konzumirao ovu “ih i ah voćku” za oko mi je zapela lijepa elipsoidna etiketa jedne poznate marke banana koja je uredno nalijepljena garantirajući “kvalitetu, podrijetlo i dr.”

Dva dana nakon toga dobivam komentar na tu istu prezentaciju “Dobro da nisu naveli kako su one za malu djecu jestive tek ako skinete bar 2/3 mm njenog “mesa” jer je najmanje toliko impregnirana različitim snažnim zaštitnim kemikalijama (čitaj:otrovima) kojima su prskane da bi preživjele i sazrijevanje i transporte kroz nekoliko prijevoznih sredstava i pola puta oko zemaljske kugle.

Ta zaštitna sredstva prodiru dovoljno snažno i kroz koru da je bolje skinuti još jedan sloj ako želimo biti sigurni. A postoje navodno i osobe koje burno alergijski reagiraju na kemikalije koje preostanu na kori.

A onda se zbilo da je nakon još dan/dva stigao jedan novi ironični komentar “ Autorstvo teksta.  PR odjel XX Inc” (nisam siguran da je taj komentar bila provokacija ali je indikativno naveo ime upravo one, napisane na ovalnoj etiketi banane koju sam s užitkom pojeo.

Sve zajedno konzumirana banana koja mi je naravno omogućila “i oh i ah” i tih nekoliko komentara probudili su u meni razmišljanje koje je očito čekalo samo zadnji poticaj da para izađe iz lonca.

Prva misao je bila da je prošlogodišnji uvoz banana bio negdje oko 30.000 tona a ne vjerujem da svi građani ove zemlje jedu jednu bananu dnevno. Ako bi to činili koliko bi tek onda porastao uvoz banana? Trgovci, molim pažnju!

Prošle godine naime drastično je porastao uvoz banana u Japan. Razlog? Nevjerojatna popularnost  tzv. “banana dijete”. Proizvođač i trgovci su sigurno trljali ruke i ponosno pokazivali rezultate svojim šefovima i dioničarima.

Ne osporavajući važnost ove voćke i temeljitost njene prezentacije počeo sam se pitati u kolikoj mjeri su tekstovi i informacije o svemu što se zbiva oko nas stvarno iskrene ili one imaju poduži “rep” koji ih povezuje s interesima raznih “interesnih zajednica” koje nam žele nametnuti način razmišljanja.

Krenemo li tim pravcem, zasigurno ste dobili slične “forwarduše” ili pročitali zanimljive članke kao: o nekoć idealnom zaslađivaču, o velikom skandalu vezanom uz nastavak suradnje velikog duhanskog proizvođača i jednog od F1 timova, opisi E aditiva u našoj hrani, generalno o hrani koju kupujemo, o uvoznim proizvodima kojima je navodno istekao rok trajanja a utopili su se u prerađevine, pekarskim aditivima, dobrotama soje i njezinih derivata, uvozu jagoda i limuna  s “otrovnim korama”, korištenja PET boca (koje ipak izgleda nisu ono što su govorili da jesu) i masu drugih često kontradiktornih informacija

Ponekad, doduše manje atraktivno i ne tako glasno bilo je i doziranih  argumentiranih izjava stručnjaka u cilju stišavanje tenzija. Uvjeravaju nas da je dosta toga pretjerano, naime teško biste našli proizvod čak i vrlo benigni, prirodan  i vrijedan, koji ne bi svojom zloupotrebom po količinima i načinu potrošnje mogao biti i štetan, bar za nekog. Što se tiče prerađevina, novih proizvoda u trci za zaradama tu su stvari već “fluidnije”.

Marketing je moja profesija, komunikacija s tržištem arena djelovanja, oglašavanje posao od kojeg živim, bio sam sastavni dio integralnih komunikacijskih aktivnosti uključivo i PR koje su se tek razvijale kroz prve profesionalne specijalističke agencije. Kad se sada prisjećam bili smo skoro “amateri” prema današnjim profesionalcima.

Ali, molim ne u onom smislu kako ste pomislili u prvi trenutak. Ne, Dapače. Tada još nismo shvaćali koliki je tu potencijal manipulacije.

Oglašavanje je relativno jednostavno i u većini jasno vidljivo (barem omeđeno oglasnom površinom ili vremenom). Trudimo se na najbolji način prezentirati uslugu, proizvod, za svoju ciljnu grupu i u tome koristimo sva dozvoljena (sic!) sredstva uvjeravanja kako bi potakli na potrebu kupovine i potrošnje. O tome ovisi tržišni napredak našeg klijenta a i naši prihodi.

PR odnosno odnosi s javnošću su daleko, suptilniji, fluidniji i nevidljiviji. Kroz suptilne vidove komunikacije, kroz projekte, u suradnji s medijima, predstavljamo tvrtku i njenu pozitivnu ulogu kako u sredini tako pozitivnim aktivnostima u poslovanju, razvoju novih tehnologija, zapošljavanju, poticanju ostalih društvenih aktivnosti. ……..o tome ovisi društvena pozicija, tržište proizvoda, rast ili pad dionica, napredak našeg klijenta ali i naši prihodi.

Razvijamo goodwill kako s generalnom populacijom tako i državnim tijelima, medijima i ostalima. “Pripremamo teren” za nova poskupljenja, promjene uobičajenih navika, stvaranje novih obveza, pojačavamo pritisak na sve strane da prihvate naše ideje, peremo “mrlje”, dezavuiramo konkurenciju, objavljivanjem (ili čak neobjavljivanjem) doziramo informacije potrebne za kupovinu dionica, stvaramo psihozu koja nam omogućava dobru prodaju, mogao bih navoditi u beskraj gdje se PR i njen još ekstremniji predstavnik lobiranje pojavljuju i djeluju.

Uobičajeno oglas je jednostavno vidljiv kao oglas, u drugom slučaju slabije ćete znati (ili ćete morati čitati sitne oznake) koji je tekst zapravo PR tekst (ili, da li je cijeli medij zapravo samo jedan PR glasnik svog vlasnika i njegovih interesa ili neke stranke ili nekih lobirajućih interesnih grupacija ili…..tko zna koga).

A mediji, i informacije koje nam  kroz medije dolaze postale su “moćno oružje”. Znate li da velike korporacije počinju otvarati odjele koji se isključivo bave aktivnostima na socijalnim mrežama i njihovim korištenjem za svoje interese i aktivnosti?

Tko je tu  financijski jači  puno lakše rješava svoje probleme. I naravno da se danas (a u razvijenim medijskim tržištima još ranije) pojavljuje mogućnost i zloupotrebe. Zloupotrebe? Zašto. Ili da  to polakiram, radi se o pitanju “ raznovrsnosti percepcija interesa”.

Nastavak slijedi…….