Noć otvorenih galerijskih prostora                

Kroz rupe među oblacima već prosijava svijetlost Mjeseca. Kažu da će zbog njegove blizine (pitanje njegove eliptične putanje oko Zemlje) to biti najveći puni Mjesec ove godine.

Samo da se još malo razjasni pa makar bilo i hladnije.

Mediji bruje o odazivu na “noć muzeja i galerija” .Građani očito vole ovakve manifestacije. Radno vrijeme muzeja do 01.00 na samu noć punoj mjeseca.

Redovi pred galerijama i muzejima, otvorenost prostora zainteresiranim posjetiteljima. Uzbuđenje u 40tak hrvatskih gradova na preko 100 lokacija u preko 100 kulturnih prostora.

Ideja je to za pozdraviti, tradicija koja je vrijedna pažnje i čestitke inicijatorima, organizatorima, entuzijastima.

Prostori koji inače pošteno priznavši češće odzvanjaju tišinom i prazninom, sada su prepunjeni.

Mnogi od posjetitelja koriste priliku besplatnog ulaza, mnogi su od njih poneseni entuzijazmom i pozivom prijatelja te sudjeluju “u paketu”, mnogi stvarno zainteresirani, neki privučeni atraktivnošću samog događaja i onim adrenalinskim osjećajem sudjelovanja. A bit će i vatrometa.

Najavljuje se ovaj put  više od 150.000 posjetitelja u toj “noći muzeja i galerija “ više je odraz limitiranosti kapaciteta za prolaz takve mase u tako ogranićenom vremenu nego stvarnog interesa koji je siguran sam i veći.

A  posebno noćas bit će ograničeni izdržljivošću čekanja u redovima tijekom ove polarne jasne noći i zime koja je oštrija nego uobičajeno.

U tim kulturnim prostorima se primarno isijava kreativnost i stvaralaštvo. Ponekad se ona iskazuje u postavi muzeja koji nam prikazuje određeno vrijeme, prostor, predmete, životne i znanstvene segmente i njihove specifičnosti. U nekim prostorima uživat ćemo  u majstorski izvedenim funkcionalnim predmetima. U opet drugima  doživljavat ćemo umjetničko djelo koje iskazuje boje, forme, ukras i ljepotu intimnog doživljaja umjetnika. 

Jednom je jedna umjetnica napisala članak “kako sam izabrala Boga za sugovornika” jer doživljaj onog stvarno kreativnog čina stvaranja je vjerojatno najbliže što se u ovom materijalnom svijetu možemo približiti božanskom (jedna vrsta proaktivne meditacije)

Poriv koji vas tjera da ostavite “svoj trag u vremenu i prostoru” (citat iste autorice) je nešto što mi koji nismo vični takvom stvaralaštvu ponekad ne pojmimo u suštini. Ali zato možemo na to reagirati.

Nekad ćemo to opisivati stručno (ako smo profesionalni povjesničari umjetnosti  ili slične branše) ali većina nas će to doživljavati emotivno, reagirajući na taj kreativni podražaj svojom rezonancijom.

Posjetitelj to doživljava na razne načine. Ponekad je impresioniran imenom i svime onime što se govori o autoru ili nekoj posebnosti određenog djela.

Ponekad to prihvaća bez svog filtera, jednostavno jer je “in”, jer je moderno, jer se o tome priča.

Ponekad netko prođe kroz prostor ostavljajući da djela govore i bez obzira na imena ili ugled pokušava otkriti da li određeno djelo budi u njemu osjećaje i da li on sam vibrira s tim djelom.

Posjeta ovakvim hramovima umjetnosti prilika je da se uvjerite u svoje osjećaje.

Naravno, pritom vodite računa da je ono što vidite uobičajeno samo jedna od mogućih selekcija radova koji se nalaze u fundusima muzeja i galerija.

Njihovi fundusi su daleko veći i treba proteći više godina a ponekad i desetljeća da neki od umjetničkih radove izrone na površinu i budu prikazani javnosti. Treba biti strpljiv.

U čak ne tako davna vremena jedan od mojih susjeda u jednom malom dvorištu stvarao je svoj svijet fotografija utopljen u teškoćama života, svakodnevnom rješavanju “tekuće problematike” i frustracijama ograničenja svojih kulturnih artikulacija.

Koliko god  su ga više odgurivali  na margine društva, toliko je on nastavljao uporno svojim putem. Tek smo se tu i tamo susretali radi poneke razmjene foto kemikalija, on u svom svijetu, ja u svom.

Danas su njegovi radovi prikazani u Muzeju suvremenih umjetnosti.  Drago mi je. Zaslužio je pa makar i posthumno da bude više prihvaćen nego što je to za života bio.

Na tim istim rubnim  marginama umjetnosti postoje kreativne snage koje imaju potrebu za svojim iskazivanjem.

Neki od njih tzv. “alternativnih”, “revolucionarnih” ili “inih” umjetničkih duša nikad ne stignu u galerijske prostore i nestanu u pustopoljinama kulturne neimaštine.

Drugi se jednog dana pojave kao odraz jednog razdoblja kojeg u tom trenutku nismo dobro razumijeli ili nije bio prihvaćen od strane “oficijelne kulturne sredine”.

Putevi kreativnosti su kako začuđujući tako i raznovrsni. Ali oni su odraz naše božanske prirode ii onih suptilnih poruka koje želimo kao autori iskazati ili imamo neodoljivu potrebu da je iskažemo.

Graffiti su najčešće prepoznatljivi po vandalski prošaranim vagonima prigradske željeznice, tramvajskim kolima , umjetničkim spomenicima širom grada ili tek svježe oličenim obnovljenim fasadama.

To je vandalizam i kažnjiv kriminal, točka.

Međutim isto tako, u Zagrebu pogledajte već zaprljane zidove na južnoj strani Branimirove ulice. Prekriveni smogom tisuća automobila kroz dugi niz godina boje su izgubile prepoznatljivost i poruke su slabo čitljive.

Taj zid je svojim sivim betonom bio ruglo a onda je uljepšan kreativnim izričajem određenog tipa, porukama vremena i prostora. Dobra ideja.

Eksperiment s “oslikanim plakatnim mjestima” na Kvaternikovom trgu u cilju oživljavanja totalno nemuštog prostora posvećenog parking garaži bio je više nametnut nego istinski iskaz neke “kreativnosti” pa je tako i neslavno propao pretvoren u neke čudne ponovo oslikane panoe preseljene prema Dinamovom stadionu.

Ovom prilikom odvest cu vas na jednu izlozbu otvoreno/zatvorenog tipa. Naime, nastala je na otvorenom prostoru koji je sada zatvoren željeznim rešetkama i nedostupan do daljnjega.

Nastala je na neuređenom a opet očišćenom prostoru bivših skladišta, parkirališta i tko zna čega.

U jednom odvojenom svijetu koji je živio svoj život. U najstrožem centru grada. Neometani od bilo koga uz pokoji očiti vandalski čin koji je vidljiv neke kreativne duše iscrtale su i oslikale svoj svijet i svoje poruke.

Pa, iskoristite ovaj dan “otvorenih muzeja i galerija” i pogledajte i ovu galeriju na otvorenom.(večernja posjeta se ne preporuča!)