RESTORAN NA TRGU – Ujutro nakon što konobari stolove prekriju sa smeđim stolnjacima dolaze kavopije na putu za posao ili ranojutarnji turistički šetači.

Tanke željeznim ornamentima profilirane stolice (koje ne zauzimaju volumen). Možete pojesti i kolač, krafnu ili croissant. Čitav trg u sjeni predstavlja osvježenje dopodne.

Podne znači rastezanje ogromnih suncobrana smeđe boje ispod kojih se počinju vrtjeti ventilatori. Za ručak ima gostiju, trg se počinje polako puniti.

Popodne je poluprazan i konobari nervozno krše ruke ne znajući da li da ih prekriže izgledom nezaposleni ili da se strateški kreću izmedju kuhinje, kafića, slastičarne, pečenjare i pizzerie koje sve zajedno djeluju u integralnom konceptu “sve na istom mjestu” restorana na trgu.

Večer je pravo vrijeme, svi stolovi su puni, konobari jure sumanuto, svaki čas se oglašava zvonce za gotovo jelo, nije mi jasno kako sve to mogu obaviti. Na trgu ima možda i četiristotinjak duša oko stolova sa svim vrstama jela. Mirisi koji se šire su dobri.

Prodavači ukrasnih školjaka iz Japana su se stisli u jedan kut tog trga. U malom parkiću iznad trga na dvije tri klupe sjede neki domaći i neki stranci i promatraju sav taj gastronomski urnebes.

Osam i pol  mjeseci u godini ovaj lijepi trg je potpuno prazan i na njemu djeca igraju nogomet. 

ULICA – Površina  kamenih blokova na staroj gradskoj ulici / uglačanih vječnim koracima koji prolaze / sjaji u jutarnjem suncu / oprana

KIOSCI – Obala popunjena uniformiranim kioscima “eko” podrijetla i niskih troškova. Svi kiosci načičkani mnogobrojnim i tipičnim dalekoistočnim plastično elektronskim igračkama.

Ove godine popularan je “nočni helikopter” na gumicu koji svijetli, loptica na gumicu koja svijetli, veliki zvrk koji svijetli, laseri koji bliješte i naravno sve što bi moglo privući potomku pažnju i vježbanje upornosti uvjeravanja na kupnju. Majice s različitim tekstovima, ogrlice i narukvice za odraslije, ime na zrnu riže, tattoo.

Tek rijetki pokušavaju prodati i nešto “autohtono” kao npr. kamene kućice, katune, školjkice, slikarije morskih motiva ili nešto drugo.

Nema roda ni čaplji ali su se razgoropadile neke guske ili patke a ponekad se naleti na kojeg magarčića. Masovna proizvodnja većinom stigla u kontejnerima.

Nakon nekoliko bezuspješnih odvraćanja pažnje pokušavam birati druge puteve kretanja da nas ne zabljesne kič nepotrebnih stvari koje su životno važne nepunih desetak minuta nakon kupnje a nakon toga skupljaju prašinu u nekom kutu.

 

ZATVORENI LOKALI– Prisjetite se kako u Zagrebu često nailazite na lokale koji su do nedavno bili popunjeni robom ili hranom a sada se već neko vrijeme na njihovim vratima koči naslov “ zatvoreno radi preuređenja”. I tako to stoji mjesecima a da od majstora nema ni “m”. Trgovina nije prodana, nije išla u bankrot, nije ostala bez robe radi neplaćenih računa, gazda nije promijenio ime tvrtke i nestao na nepoznatu lokaciju već jednostavno “zatvoreno radi preuređenja”.

Na moru je drugačije. Tamo su neki ugostiteljski lokali obljepljeni natpisom “zatvoreno radi godišnjeg odmora” (od 25.7- 31.8???????).

U jeku glavne turističke sezone lokal se zatvara radi godišnjeg odmora?

Naravno razlozi su vjerojatno puno prozaičniji, inspekcijski nadzor, neplaćeni porez i slični tko zna kakvi razlozi. I to na frekventnom mjestu, do sada popunjenom do zadnjeg mjesta. A tko zna možda se gazde ne mogu složiti međusobno?

TEROR….SKE ili …..ČKE NOĆI – Nikad nisam imao prilike prisustovati svečanostima, tulumima i događanjima neke “….ske ili….. čke” noći.

Kao proslava “kraja glavne turističke sezone” postala je standardni događaj u našim primorskim turističkim centrima. uključivo i veliki vatromet.

Ove godine doživio i preživio sam prvu “noć” (odnosno dvije zaredom). Sebe smatram tolerantnim i prihvaćam potrebu da se ljudi dobro provesele, slušaju dobru glazbu, tulumare i najedu se raznih specijaliteta po prihvatljivim cijenama (varijanta proštenja, oktober festa i sličnih narodnih veselja i okupljanja). I to je bila sva ponuda. Ali bilo je i nešto više.

Doslovce enormno glasno ozvučenje na središnjoj pozornici grada koje se moglo čuti u radijusu od dobra dva kilometra zračne linije i proglašavanje “….čke noći” bio je signal za sve lokale da dignu svoja svakonoćna ozvučenja na maksimalnu moguću razinu i to ravno do zore u 06 sati, punom snagom.

Tako stvorena kakofonija bila je teror za uši čak i kad ste bili na pristojnoj udaljenosti a čitav stari grad i njegove kamene strukture su vibrirale od basova i bubnjeva i snažnih ozvučenja.

Ljudi koji su sjedili nešto bliže apatično su zurili u jela i u partnere s kojima nisu mogli prozboriti ni riječ.

Onih nekoliko sa slušnim problemima koji su visjeli ispred zvučnika ili onih doslovce šestoro pijanaca ”šankista” u dva lokala s najjačim decibelima u jutro kad su čistaći već krenuli na posao, mislim da nisu bili vrijedni terora kojima su svi ostali stanari bili izloženi.

Barem je jedna  jedrilica noću preselila na vez van luke jer nisu mogli izdržati tu buku, i vidio sam prazne stolove iako je većina ipak bila popunjena barem oni koji nisu bili na direktnom udaru zvučnika.

Umjesto da šetam po rivi išao sam daleko unaokolo kako bi splet ulica barem malo ublažio tu galamu ali teško da je bilo mjesta gdje bi se od nje mogli stvarno udaljiti.

Glasna glazba na dislociranom mjestu je problem i veselje onih koji tamo odlaze slušati što i kako žele. Enormno glasna glazba i njena kakofonija iz niza izvora koja ulazi u središte grada ne daje vam pravo izbora već ste prisiljeni biti prisutni iako se svaka stanica vašeg tijela užasava ove agresije na vaš slušni aparat.

Naime, referenti uprave koji su dali dozvole za te decibele žive u kućama koje su udaljene od grada pa to niti ne čuju. i nisam siguran da li većina turista to stvarno i želi.

Ja ću naredne  godine paziti da se ne nađem u to vrijeme na istom mjestu.

KIOSK - Stari grad u odsjaju jutarnjeg sunca izgleda prekrasno, preko puta zaljeva.

Pravilni obrisi zidina, biskupski dvori, crkva sa zvonikom, kuće od kamena i lungo mare.

Ali, što je ono?

U sredini slike nalazi se nemušti sladoledarski alu kiosk. Prodaje dobar sladoled poznate marke, nalazi se na mjestu na kojem nema slične ponude. Ali je šaka u oko vizuri starog grada za bilo kojeg turistu.

Alu kiosk prčvarnica u središtu kamenih zidina.  Vjerojatno je to bilo najracionalnije rješenje za investitora i dobitnika licence na toj lokaciji kojeg teško da ste mogli odbiti- braniteljske udruge. A možda je bio i darovan nakon što je negdje odslužio svoje. Ali ipak, nije li moglo nekako drugačije.

PRAVO NA ONEČISTITI - U Luna parku je velika ponuda ringišpila, motora, automobila, vlakića, igara, raznih vratolomnih sprava koje po danu izgledaju prilično neugledno ali noću kad se osvjetle bezbrojnim žaruljicama postaju mjesto iz bajke.

Između ostalog tu je i AQUA GOLF. Jednostavno prevedeno to je napucavanje loptica prema oznakama u zaljevu, najdalja oznaka na pedeset metara. Za 50kn imate pravo ispucati 25 nekakvih golf loptica u more. Neke od njih more će donijeti do obale pa ih se može pokupiti, ostale će ploviti morem.

Za 50 kn. Imate pravo onečistiti more koliko god želite. Ne znam što zaštitari prirode misle o tome. 

 

AKVARIJ – niti na ulazu, niti na letcima koje širom grada dijele agilni animatori nije navedena cijena ulaznice. Za nju saznate tek kad ste pred blagajnom u dugom redu zainteresirane i nestrpljive djece i njihovih roditelja. Tada se više ne možete izvući od svog obećanja. Ne budimo previše kritični, ipak je to atrakcija sa živim ribama koje plivaju pred vašim očima.

Doduše veći izbor ribljih vrsta je na ribarnici ali nisu žive. Više riba ima ako dobro gledate s obale gata, posebno noću kad su dobro osvijetljene podvodnim osvjetljenjem jahti (što im to zapravo treba ne znam?).

Babuške i rakove smo lovili u pauzama između plivanja pa smo ih i tako dobro upoznali (posebno su rakovi brzi kad se panično bacaju u more a vi ih ne želite ozlijediti)

Tako smo ostali na najvećoj atrakciji, ogromnoj piranhi pod imenom Bubi i jednoj jegulji koju nismo nikako mogli pronaći na ribarnici.

VENECIJA – svakog jutra na autobusni kolodvor stižu mnogobrojni  autobusi. Iz njih se slijevaju mase turista te predvođeni šarenim zastavicama, balonima, kišobranima ili visokouzdignutim mapama s logotipima agencija svojih vodiča polaze u koloni prema gradu i rivi. Tamo čekaju  na provjeru karata, zatim putnih dokumenata. Poslije još jedna kontrola na carinsko policijskom gatu. Tek tada  se konačno ukrcavaju u neki od tri impresivna moderna glisera koji svakodnevno putuju za Veneciju.

Gosti su šaroliko odjeveni i opremljeni. Za one koji vuku velike kovčege ili opterećene bicikle znate da su jednosmjerni turisti koji nastavljaju put po Italiji.

Većina ostalih su oni s malim torbicama, fotoaparatima, u sandalama i vjerojatno samo kreditnom karticom, oni će se večeras vratiti natrag, ponovo proći proceduru te u strpljivoj organiziranoj koloni odmarširati na autobusni kolodvor da ih njihovi autobusi prevezu u hotele širom regije.

Fotoaparati, očni živci, želudci i posebno noge nosit će sa sobom uspomene na posjetu velikoj Veneciji.

Na autobusnom kolodvoru je najniža cijena kave s mlijekom ali je glazba vrlo “specifična”.

KOMUNALCI – turistički popularno mjesto nosi sa sobom i more otpadaka velike mase gostiju, trgovina i restorana.

Iako se čisti stalno i tokom dana, rano jutro je zapravo vrlo zaposleno vrijeme. Čistaći izlaze na ulice u kamionima za velike kontejnere, malim kamiončićima za košare za smeće, s metlama i kolicima za detalje opušaka i odbačenih papirića.

Nakon toga dolaze perači ulica, nogostupa i rive. Poslije njih posao nastavljaju hortikulturci koji zalijevaju cvijeće, obrezuju grančice, dodaju zemlju kako bi sve blistalo i bilo uređeno. Stvarno odrađuju lavovski dio posla.

Trgovci i ugostitelji dok otvaraju radnje još dodatno urede ispred svojih ulaza i stolova (osim vlasnika koji nediskretno papir na cesti gura pred susjedova vrata npr.) Mi to niti ne vidimo jer se budimo kasnije i samo po sebi razumljivo ulazimo u čisti grad da bi ga opet ispunili smećem do narednog jutra.