MURPHIJEV ZAKON O MLIJEKU – Kao što i sami znate postoji niz Murhpyjevih zakona, njihovih izvedenica, izvedenica njihovih izvedenica i varijanti i podvarijanti zakona kao i varijanti i podvarijanti njihovih izvedenica.

U svakom slučaju moji najdraži su onaj o dokazivosti relativnosti vremena (ovisno o tome s koje se strane toaletnih vrata nalazite) i o mlijeku koje mora prekipjeti.

Ovaj posljednji je za mene apsolutni sveprisutni zakon. Koliko god ja gledao taj lončić, lonac, zdjelu, posudu u kojoj treba pričekati mlijeko da zakipi ono će to uvijek učiniti u trenutku kad će moji kapci trepnuti, noga se pomaknuti u krivom smjeru, ruka posegnuti za nekom posudom ili trun pasti u oči.

Što god bilo nema šanse da mi mlijeko ne iskipi. Možda bi ga trebalo jednom pustiti neka jednostavno prekipi samo po sebi a ne uz moju pomoć.

ROŠČIĆI – Višnjan u Istri je poznat po svjetski priznatom astronomskom središtu i Koradu koji ga vodi. Kad govorimo o svjetski priznatom treba nadodati da su specijalizirani za male svemiske objekte i da su ih do sada otkrili i imenovali na desetke. Poznata je i astronomska noć kao jedna vrlo posebna ljetna atrakcija.

Za mene je Višnjan postao poznat i po nečem drugom tu je alfa i omega ROŠČIĆA.

Do nedavno su roščići bili istarski pekarski specijalitet (danas su već “internacionalizirani”). 

Običan dobar bijeli kruh pripremljen na takav način da nakon pečenja ima nekih desetak oblutaka koji se mogu lako odlomiti veličine kao prosječna žemljica. I tako ima neka pekarnica u Višnjanu koja radi te roščiće. Za mene su oni zakon.

Mogu ih jesti kao predjelo, glavno jelo, salatu ili desert. Mogu ih jesti kao prilog, namazane s obje strane, prerezano po sredini sa svim i svačim. Jednako su dobri ako ne i bolji bez ikakvog namaza, onako krckavi, prhki.

Mogu ih jesti u jutro, podne, naveče, po noći. Iako su jednako dobri treći dan taj treći dan nikada ne dožive, zapravo ne dožive niti drugi dan. S mlijekom, kavom, jogurtom, s gulašom, pastom, salatom, konzervama one poznate paštete, lagano prepečeni na ulju sa češnjakom ili svježe, što god vam padne na pamet.

Nemam pojma kako to oni pripremaju, kakvo je to brašno ili kakvi su to aditivi ali ROŠČIĆI iz Višnjana su ZAKON.

Nemojte se dati zavarati, sve što vam nude ostale ugledne pekare ali i ugledni trgovački lanci je ništa (gnjecavo, žilavo, suho, mutavo itd). Prema ovim roščićima. Zato sam i ostao na istoj kilaži. Osim toga trebalo mi je tri godine da izgradim most povjerenja s lokalnom trgovinom da mi konačno priznaju od kuda nabavljaju te najfinije roščiće  svijeta.

MORTADELA – Uvijek me buni jedno pitanje. Zašto je okus mortadele na moru drugačiji nego na kopnu. Na moru je uvijek ukusnija pa makar omot bio isti.

KLOBASA PARTY – Prije koju godinu rodica mog susjeda je prilikom svog boravka zamislila da proslavi svoj rođendan kuhanjem knedla od šljiva za obitelj i susjede.

Moj prijatelj koji je vrlo društvena osoba , dobar animator i organizator pokrenuo je akciju okupljanja društva na uličici ispred kuće i nazvao je susjedska fešta na ulici i zapravo proglasio dan ulice.

Ova tradicija u trećem tjednu kolovoza traje sada već osmu godinu i proglašena je feštom od knedli ili feštom od štrudle ili kao ove godine feštom od kobasica.

Tu ima lampiona, balona, reflektora, light show, malog vatrometa – Princ od Unuka rekao da je “Vlado napravio Božić”.

Okuplja se tu šaroliko društvo glumaca, glazbenika, svirača i pjevača, umjetnika i raznih dobronamjernika jasno tu su svi susjedi i prijatelji koji se nađu negdje u radijusu od 100km.

Uglavnom sve u svemu se promuva do stotinjak osoba. Sjedimo na klupicama uz zidove kuća s obje strane uličice ostavljajući jedva dovoljno prostora za najupornije noćne turiste.

Tu su i gitare, bubnjevi ili “hoklice” pjevanje poznatih nota i riječi, lagano ozvučenje koje jedino u čitavom gradu omogućava i čujni razgovor, tolerancija prema noćnom odmoru neprisutnih susjeda, nešto vina, kruha i tematsko jelo.

Vjerujem da će uskoro turistički djelatnici grada početi spominjati ovu samoinicijativu za oplemenjivanje turističke ponude grada ali posebno ljudskih vrijednosti međuljudskih i međususjedskih odnosa.

Sjećam se kako smo se susjedi stisnuti u podrumu u vrijeme davnih avio napada zavjetovali da ćemo jednom godišnje prirediti “susjedski roštilj”. Nikad to nismo realizirali.

SCHNELL FOOD – turisti imaju malo vremena a puno želja a i glad traži svoje. Često je rješenje za utažiti glad trokut pice, nešto iz pekare ili trgovine, neki čudni prženi krumpirići ili palančinke s Kinderladom.

Ugostitelji ne vole takve lokale brze prehrane jer im konkurentnim cijenama odvode moguće goste. 

Jasno to se ne tiče vrhunskih restorana od kojih se jedan nalazi i među deset najboljih na hrvatskoj obali. Ugledan restoran koji ima cjelogodišnju klijentelu posebno jahtaša a njihova hrana navodno da je “donešena sa samog Olympa” nosi ime jednog sveca.

Jedini sladoled kojeg konzumira princ od unuka je onaj od ugledne mljekarske industrije.

NE – Krasna jednosložna riječ, slojevita u svojim izražajnostima, snažna u svojoj ekspresivnosti, decidirana u svojoj odlučnosti, jasna u svojoj eksplicitnosti.

Zajedno sa svojom milom sestricom NEĆU stvaraju čitav svijet profinjene komunikacije jednog troipolgodišnjaka sa svijetom oko njega.

Faza NEĆU-NE oplemenila je naše zajedničko iskustvo ljetovanja posebno u vezi gastronomske prakse.

Izdržavam u prosjeku 756 pitanja ZAŠTO?, pa onda još 356 podpitanja A ZAŠTO?

Nema problema s JA BIH… kojih ima oko 432 u prosjeku zajedno s podvarijatnom JA HOĆU…(sve to jasno po njegovom aktivnom satu)

Čak mogu izdržati onih 283 moja PAZI!!!!!!!! (ne naginji se kroz prozor, ne naginji se nad vodu, ne kupi papiriće s poda, ne diraj kantu za smeće, ne liži prste, ne guraj prste …ne diraj mačke…ne to, ne ono, pazi ovdje, pazi vamo) ali kad on krene sa svojim rezolutnim NE i NEĆU (neću u more, neću iz mora, neću obući to ili neću skinuti ovo i tako unedogled).

Energetski naporno, fizički iscrpljujuće a on veselo pun energije, moj Princ od Unuka. Međutim biser nad biserima je NEĆU JESTI, Ni za baku ni za dedu, ni za mačke ni za galebove, ni za uzvišene ciljeve, prehrambene navike, Itd.

One koji se toga sjećaju nema smisla podsjećati, za one koji još nisu iskusili ionako im to neće pomoći prema tome naredni put kad me netko pozdravi i priupita jesam li se odmorio na moru “vgrist ću ga za nogu” .