U životu sam pročitao dosta knjiga.

U svakoj fazi bile su raznovrsne, donosile su razne vrste poruka i zadovljavale razne moje interese.

Prva moja “biblija” je naravno bila Winnetou, serija romana o velikom i dobrom indijanskom poglavici iz pera osobe koja nikad nije bila na divljem zapadu.

Kasnije su to mjesto zauzeli SF romani u prilično žestokom opusu.

Pa onda poznate serije o legendama naroda svijeta, o sjećanjima na drugi svjetski rat i poznatim bitkama na kopnu, zraku i moru, obavezna literatura i poezija školskih dana itd.

Bilo je tu turističkih i planinarskih vodiča, fotografskih monografija i udžbenika itd.

Onda je došlo razdoblje stručne literature neophodne za posao i kvalitetu rada i prenošenja znanja na nove generacije.

Naravno da se čitavo vrijeme bila prisutna “lijepa” književnost.

Prošle godine me do suza nasmijala čudno lagano/složena serija knjiga Terry Pratcheta o Discworldu.

Zadnjih desetak godina, nešto u elektronskom obliku ali većinom u konkretnom tiskanom obliku kroz moje ruke i ispred mojih očiju prošlo je niz djela vezanih uz duhovnost, rast duše, samospoznaji i samopomoći.

Tu je bilo niz fascinantnih djela koja su svako na svoj način otvarale prozore u sve nova i nova znanja.

Danas su police u mojoj sobi savijene od tereta isprintatnih ili tiskanih knjiga.

Većinu sam pročitao, dio napreskokce a neke i samo prelistao.

Količina informacija je takva da jednostavno ponestaje vremena.

Pored njih tu su razna kanaliziranja, tekstovi na webstranicama, blogovi zanimljivih osoba sa svojim komentarima, prepuno zanimljivih podataka i informacija koji svakim danom razotkrivaju nešto novo.

Ponekad mislim da sam previše na Internetu, nekad mi se čini da upravo suprotno, nedovoljno da pregledam sve ono što mislim da bi moglo biti zanimljivo.

Ali sam siguran kako svakim danom sve manje znam.

Ako bih sada želio spomenuti samo neke knjige (onaj moj izbor) koje su u posljednje vrijeme ostavile poseban dojam na mene onda bi ih podijelio u dvije grupe.

Prva grupa je ona koja za mene i moj mentalni sklop (um i znatiželjno nepovjerljivi ego) spaja zadnja napregnuća znanstvenih disciplina i dotiče drugu stranu odnosno duhovnost (ili ono sto smo nazivali duhovnošću kao oprečnost fizički dokazivoj stvarnosti), to su bile knjige Holografski svemir, Polje, Poruke u vodi.

Za mene je to bio onaj zadnji korak koji je prebrodio “ambis” između znanstvenog i metafizičkog, što god netko mislio o tome.

Razumijevanje postojanja vibracije i kretanje ovisno o stavu promatrača vode nas u duhovnost i djelovanje misli.

U prostor frekvencija raznih razina i neograničenih mogućnosti.

Te su knjige već opće poznate i prihvaćene a kod nekih već i zaboravljene u prošlosti kao samo jedna od stepenica napretka spoznaja.

Na drugoj strani, metafizike, duhovnosti i njihovih praktičnih manifestacija pojavile su se u zadnje vrijeme knjige koje su mi otvorile prostor gdje moja duša traga za novim koracima.

U prvom redu je to Ezoterijska fizika Damanhura, dosta teško štivo iz jednostavnog razloga što prezentira niz stvari koje je vrlo teško dokučiti, prihvatiti i još teže razumijeti s našeg dimenzionalnog aspekta i razmišljanja.

Ali otvara svjetove koje teško mogu osporiti ali još i teže propitivati i provjeravati.

Iz izbora nekoliko vrlo intrigantnih knjiga na površinu su izbile još dvije nevjerojatno jednostavne a opet pune složenih informacija, a to su kanaliziranja Sal Rachela, nedavno objavljena Zemljine promjene 2012-2017 i upravo izašla Zemlja se budi, proročanstva 2012-2030.

Spletom okolnosti posljednju sam imao prilike vrlo detaljno proučiti i bila je kao jedan skup kamenčića u mozaiku razvoja čovječanstva čija mi je cjelovitost stalno izmicala iz dovida.

To je stvarno pregled koji je imao magičan utjecaj na mene.

Nemojte propustiti barem početi sa čitanjem, uvijek možete odustati ali prije morate osjetiti da li je to nešto sa čime vibrirate ili ne, jer mislim da će to u nadolazećem vremenu postati vrlo važno.