Prosinac je mjesec prepun iznenađenja i uzbuđenja. Posebno za djecu i za drage osobe. Po prozorima se vješaju što čarape, što čizme, pa se onda podvlačimo pod borove i jelke i tamo uvijek neka iznenađenja.   Navodno da u tom mjesecu nekoliko bradonja, rogonja  a i nešto dječice juri okolo kako bi postavljalo poklone ili šibe.   Ma kako se oni zvali od Sv.Nikole, Krampusa, Djeda Božičnjaka, Isuseka, Djeda Mraza i još poneko ime vazno je da se kupuje. Trgovci trepere svojim rukama, oglašavaju popuste i računaju na zadnji prihod u tijeku godine.   Topla milozvučna glazba zvončića pretvorila je obiteljske blagdane i svece u komercijaliziranu festu nad festama za neke, a prilliku da unesu radost i svijetlo za druge.
Sada, kada smo pri kraju topota svih onih čizmatih nogu koje se po noći prikradaju kućama, uvlače se kroz dimnjake i provaljuju na prozore da bi napunili čizmice ili složili pakete ispod jelki, pokušajmo se osvrnuti na sva ta događanja i njihove aktere.
U mojem svijetu sjećam se djeda Mraza. Čudan neki djedica. Navodno da daruje dobre pa ovisno o tome koliko si dobar toliko je on darova bio spreman donijeti iz svijeta dječje mašte.   Ali bilo je i nekih čudnih indicija o tom nevidljivo/vidljivom djedici koji jurca uokolo s vrečom punom darova.   Eto, bio sam uvjeren da sam se uvijek trudio biti dobar, dapače imao sam i dobre ocjene, pojeo sam sve na tanjuru a prije spavanja oprao zube, nisam se tukao.   I sve je bilo u redu do podjele darova. Ja sam dobio Kraševe napolitanke, dvije naranče i paketi onih u foliju umotanih novogodišnjih brašnatih bombona koji su služili samo za ukras jelke!   Odmah iza mene u redu stajao je Davor kojem je djed Mraz sretno predao automoto stazu formule 1 s automobilima na daljinsko navođenje (znate li vi što je to značilo prije pola stoljeća!?)   Koliko puta je samo Davor morao biti bolji od mene da mu djed Mraz sve to donese? U svom svijetu izgubio sam nadu da mogu biti tolikoooo dobar kao Davor. Ili je možda djed Mraz pogriješio onako u žurbi sa svim tim obvezama?   Odonda sam pomalo sumnjičavo osmatrao što taj djedica radi. Uostalom vidite samo koliko je identiteta promijenio u posljednjih nekoliko godina.   Danas svom unuku ne znam reći jasno i glasno koga on to čeka. Imate li vi kakav savjet? barem za narednu godinu?

U međuvremenu imate jedan zanimljiv tekst– analitičko znanstveni pristup kretanju djeda Mraza ili već kako se zove na ovoj našoj majčici zemlji.

Srdačno igor

 

Kažu da Djed Božićnjak živi u finskom dijelu Laponije sa svojom ženom, gospođom Božićnjak.
U radionicama vilenjaci izrađuju igračke, a djed ih raznosi po kućama ulazeći kroz dimnjak i ostavljajući ih pod božićnim drvcem.

No, znanstvenici (?) su izračunom (koristeći sve poznate činjenice o poslu koji obavlja Djed Božićnjak) došli do slijedećeg zaključka:

Na svijetu živo oko 2,5 milijardi djece. No, ne tiču se sva ta djeca Djeda Božićnjaka, budući da on ne posjećuje Budiste, Hinduse, Muslimane i Židove, tako da mu ostaje odraditi 378 milijuna djece. Ako su točne statistike da u prosjeku svaka obitelj ima 3,5 djece, to znači da djedica mora obići 108 milijuna kuća kako bi ostavio darove za djecu.

Zahvaljujući različitim vremenskim zonama i Zemljinoj rotaciji Djed Božićnjak ima oko 31 sat Nove godine za rad, što znači da bi obavio sav posao mora posjetiti 967,7 kuća u sekundi.

Dakle, ima vremena jednu tisućinku sekunde da se:

- parkira pred kućom

- izađe iz saonica

- uzme poklone

- uskoči u dimnjak

- nađe božićno drvce u kući

- ostavi poklone ispod jelke

- popne se natrag uz dimnjak

- uskoči u saonice

- dođe do slijedeće kuće

Radi lakšeg izračuna pretpostavit ćemo da je svih 108 milijuna kućanstava ravnomjerno raspoređeno po Zemlji i da je udaljenost između domova koje mora posjetiti 1,24 km, dolazimo do zaključka da je cjelokupan put dug 120,8 milijuna km i da je svoje saonice morao ganjati 1080 km u sekundi (što je 3200 puta brže od brzine zvuka!?).

Da ne zaboravimo teret koji djedica vozi. Ako bi svako dijete dobilo barem jednu kutiju Lego kocki srednje veličine čija je težina 860 g, ukupna masa tereta koji treba povesti na svojim saonicama iznosila bi 500 000 t, što znači da bi saonice trebalo vući 360 000 jelena, i to ako pretpostavimo da njegovi leteći jeleni mogu povući 10 puta više nego normalni, kojima je plafon 138 kg.

Djedica, jeleni, saonice i svi pokloni težine oko 600 000 t jureći ranije pomenutom brzinom, stvorili bi otpor zraka jednak svemirskom brodu koji ulazi u Zemljinu atmosferu. Prva dva jelena iz zaprege apsorbirali bi oko 14,3 kvintilijarde džula energije u sekundi, zapalili se za 4,26 tisućinki sekunde (koliko je djedici potrebno da dođe do 5. kuće po redu) i svih 360 000 jelena bi se pretvorilo u prah i pepeo.

Sam Djed Božićnjak, ako pretpostavimo da teži oko 115 kg, bi pri toj brzinibio bi bio izložen akceleracijskoj sili od 175000 m/s2 što bi ga prikovalo za kraj njegovih saonica s 1 984 906,9 kg sile. Tako nešto bi mu trenutno smrvilo kosti i organe i od njega bi ostao samo ljubičasti frape.

Zato nije ni čudo da se mora malo opustiti ako je sve ovo ipak uspio preživjeti tijekom svih ovih godina.

(ss)

izvor; http://blog.vecernji.hr/galerije/2010/12/03/djed-bozicnjak-poludio-ili-je-oduvijek-takav/